Rođenje Izaijina sina

¹Gospodin mi dalje reče: »Uzmi veliku ploču i napiši na njoj ljudskim pismom: Brzo plijeni, hitro grabi. ²I uzmi mi pouzdane svjedoke, naime svećenika Uriju i Zahariju, Berekjina sina!« ³Tada ja pristupih k proročici. Ona zatrudnje i rodi sina. A Gospodin mi zapovjedi: »Nadjeni mu ime: Brzo plijeni-hitro grabi! ⁴Jer prije nego što dječak nauči zvati oče i majko, donijet će se bogatstvo Damaska i plijen Samarije pred asirskoga kralja.« ⁵Dalje mi još reče Gospodin: ⁶»Budući da ovaj narod prezire vode Šiloaha, što teku tiho, i drži se s Rasonom i Remalijinim sinom, ⁷evo, Svemogući će navesti na njih silne, velike voda Eufrata: kralja Asirije i svu njegovu moć. On će se popeti iznad svih svojih korita, izići će iznad svih svojih obala. ⁸Razlit će se preko Jude, preplavit će i poplaviti, dok ne dođe do grla. Krila će mu se raširiti preko svekolike tvoje zemlje, o Emanuele! ⁹Bjesnite samo, narodi – i dršćite! Čujte sve daljine zemlje! Naoružavajte se – dršćite! ¹⁰Smišljajte plan – on će se ipak uništiti! Stvorite odluku – ne će biti od nje ništa! Jer Bog je s nama.«

Gospodin – kamen spoticanja

¹¹Jer mi ovako reče Gospodin kad je njegova ruka teško ležala na meni i on me opomenuo da ne idem putem ovoga naroda: ¹²»Ne zovite urotom sve ono što ovaj narod zove urotom; i onoga čega se on boji ne bojte se i ne plašite se! ¹³Gospodina nad vojskama, njega smatrajte svetim! On neka vam je strah, i on neka vam je bojazan! ¹⁴On će vam postati povod svetosti, kamen spoticanja, stijena sablazni za obje Izraelove kuće, zamka i mreža za stanovnike Jeruzalema. ¹⁵Mnogi se od njih spotiču i padaju, bit će satrveni, zapleteni i uhvaćeni.« ¹⁶Ja ću sačuvati svjedočanstvo, zapečatiti objavu u svojim učenicima. ¹⁷Čekat ću Gospodina, koji sakriva svoje lice od Jakovljeve kuće, i pouzdat ću se u njega. ¹⁸Evo, ja i djeca koju mi je darovao Gospodin, postavljeni smo za znak i znamenje u Izraelu od Gospodina nad vojskama koji stanuje na gori Sionu. ¹⁹I ako vam reknu: »Pitajte vračare i gatare koji šapću i guču!«, odvratite: »Ne treba li narod pitati svojega Boga? Zar da pita mrtve za žive.« ²⁰Tražite zakon i objavu! Tko ne govori tako, njemu više nema zore. ²¹Hodi naokolo zabrinut i gladan. A kad ogladni, upada u gnjev i psuje svojega kralja i Boga! ²²Okretat će se prema gore i gledat će dolje na zemlju. A eto, ondje je samo nevolja i tmina, tjeskoban mrak. ²³Ali će se raspršiti tmina! Zemlja u kojoj sad vlada nevolja ne ostaje zamračena.

Bogojavljenje

²⁴U prvo vrijeme osramotili su Zebulunovu i Naftalijevu zemlju. Ali u posljednje vrijeme on časti put na moru, zemlju s one strane Jordana, neznabožačku okolicu.