Prorok se tuži na bezbožnike. Bog mu odgovara

¹Ti ćeš imati pravo, Gospodine, ako bih se ja htio pravdati s tobom. Ali ipak bih te još htio izazvati na odgovor. Zašto polazi za rukom ono što poduzimaju bezbožnici? Žive u miru svi koji čine nevjeru. ²Ti ih zasadiš i oni uhvate korijen, uzrastu i donose plod. Ti si im blizu usta, ali daleko od njihova srca. ³Ali, Gospodine, ti mene poznaješ i prozireš! Istražio si kako stoji moje srce prema tebi. Odijeli ih kao ovce na klanje! Odredi ih za dan kad će biti zaklani! ⁴Dokle će još tužiti zemlja i sahnuti trava na svemu polju? Zbog zloće njezinih stanovnika propadaju stoka i ptice. Jer kažu: »On ne će vidjeti našega završetka.« ⁵Ako se već umoriš kad trčiš s pješacima, kako ćeš se za okladu utrkivati s konjima? Kad se ne osjećaš sigurnim u mirnoj zemlji, što ćeš činiti u guštari Jordana? ⁶Jer i tvoja braća, kuća tvog oca, i oni su ti nevjerni. I oni viču za tobom iza glasa. Ne vjeruj im, ako i prijateljski govore s tobom! ⁷Ostavio sam svoju kuću, napustio svoje vlasništvo. Dao sam ljubimca svojega srca u ruke neprijatelju. ⁸Moje vlasništvo stoji protiv mene kao lav u šumi. Podižu riku protiv mene, zato mi je mrsko. ⁹Šarena ptica je moje vlasništvo. Ptica grabljiva sletjela je na nju: ustanite, skupite se sve poljske životinje, dođite žderati! ¹⁰Mnogi pastiri pustoše moj vinograd, gaze moje vlasništvo, mijenjaju moju milu baštinu u golu pustinju. ¹¹U pustoš je okreću. Preda mnom tuguje pustinja. Opustošena je sva ta zemlja. Nitko je ne prima k srcu. ¹²Preko svih humova pustare provaljuju zatirači. Jer ima Gospodin mač koji bjesni od jednoga kraja zemlje do drugog. Nijedno stvorenje ne ostaje pošteđeno. ¹³Siju pšenicu i žanju trnje, muče se, a ne postižu ništa. Osramotiše se svojom ljetinom zbog žestokoga Gospodnjeg gnjeva. ¹⁴Ovako govori Gospodin za sve zle susjedne narode, koji diraju vlasništvo što sam ga dao svojemu narodu Izraelu: »Hajde, ja ću ih počupati iz njihove zemlje. I Judinu kuću iščupat ću iz njihove sredine. ¹⁵Kad ih iščupam, opet ću im se smilovati i povest ću ih natrag, svakoga na njegov posjed i u njegovu postojbinu. ¹⁶Ako onda nauče putove moga naroda i budu se zaklinjali mojim imenom: Tako neka je živ Gospodin!, kao što su oni učili moj narod da se kune Baalom, tada će se sazidati usred mojega naroda. ¹⁷Ako li ne htjednu poslušati, tada ću iščupati takav narod i sasvim ga uništiti«, veli Gospodin.