Posljedice nevjernosti

¹Ovako mi reče Gospodin: »Idi, kupi sebi lanen pojas i stavi si ga oko bedara! Ali ga ne stavljaj u vodu!« ²Kupio sam pojas po Gospodnjoj zapovijedi i stavio sam ga sebi oko bedara. ³Opet mi dođe Gospodnja riječ: ⁴»Uzmi pojas što si ga kupio i što ga nosiš oko svojih bedara, digni se, idi na Eufrat i sakrij ga ondje u kakvu kamenu rasjeklinu!« ⁵Otišao sam tamo i sakrio sam ga na Eufratu, kako mi je bio zapovjedio Gospodin. ⁶Poslije mnogo dana reče mi Gospodin: »Digni se, idi na Eufrat i uzmi tamo pojas za koji sam ti zapovjedio da ga ondje sakriješ!« ⁷Otišao sam na Eufrat, potražio sam i uzeo pojas s mjesta gdje sam ga bio sakrio. Ali je pojas bio istrunuo, tako da nije valjao više ni za što. ⁸Tada mi dođe Gospodnja riječ: ⁹»Ovako veli Gospodin: Na isti ću način predati propasti Judinu oholost i veliku oholost Jeruzalema. ¹⁰Ovi opaki ljudi, koji ne će slušati moje riječi, koji u zloći svojega srca idu i trče za tuđim bogovima, da im služe i klanjaju im se, oni će biti kao taj pojas koji nije ni za što. ¹¹Jer kako se pojas privije uz bedra čovjeka, tako sam htio da se Izraelova kuća i sva Judina kuća privije uza me«, veli Gospodin, »da budu moj narod, moja dika, moja slava, moj ures. Ali oni ne poslušaše. ¹²Reci im ove riječi: Ovako veli Gospodin, Izraelov Bog: Svaki se vrč puni vinom! Ako ti oni odvrate: Zar ne znamo to sami, da se svaki vrč puni vinom, ¹³tada im reci: Ovako veli Gospodin: Evo, ja ću ispuniti pijanstvom sve stanovnike ove zemlje, kraljeve koji sjede na Davidovu prijestolju, svećenike i proroke, i sve jeruzalemske stanovnike, ¹⁴i razbit ću ih, jednoga o drugoga, oce zajedno sa sinovima«, veli Gospodin. »Nikakva štednja, nikakvo sažaljenje, nikakvo milosrđe ne će me zaustaviti u njihovu uništenju.« ¹⁵Slušajte i pazite! Ne budite oholi kad govori Gospodin. ¹⁶Dajte čast Gospodinu, svome Bogu, prije nego se spotaknu vaše noge na gorama u tami! Inače uzalud čekate svjetlost. On je preokrene u smrtnu noć i u najdublju tamu. ¹⁷Ako ne slušate, moram ja u tišini plakati zbog vaše oholosti. Moje će se oko posve rastopiti u suzama, jer se zarobljeno odvodi Gospodnje stado. ¹⁸Reci kralju i kraljici majci: »Ponizite se duboko! Jer vam sjajna kruna pada s glave. ¹⁹Zatvoreni su gradovi južne zemlje. Nema nikoga da ih otvori. Sav se Juda odvodi, cijeli se zarobljava.« ²⁰Podigni svoje oči! Vidi kako dolaze sa sjevera! Gdje je stado što ti je bilo povjereno, sjajne ovce? ²¹Što ćeš reći kad ti on za gospodare postavi one na koje si navikao kao na svoje pouzdanike? Ne će li te spopasti bolovi kao ženu kad rađa? ²²I ako se pitaš: »Zašto mi se to dogodilo?«, zbog velike će ti se krivnje odgrnuti skut, i pete će ti se izraniti. ²³Može li crnac promijeniti boju na svojoj koži ili ris svoje šare? Kako biste i vi još činili dobro koji ste se priviknuli na zlo! ²⁴Ja ću vas razasuti kao pljevu što odleti u pustinjskom vjetru. ²⁵To je tvoja sudbina, tvoj dio što sam ti ga odredio, veli Gospodin, jer si me zaboravio i oslonio se na laži. ²⁶Tvoj ću ti skut odgrnuti preko glave, da se vidi tvoja sramota. ²⁷Preljub, bestidan tvoj grohot, tvoju sramotnu bludnost: po humovima, na poljima vidio sam tvoje gadosti. Teško tebi, Jeruzaleme, nisi čist! Dokle će to još potrajati?