Uzaludan prorokov zagovor

¹Ovo je Gospodnja riječ koja dođe Jeremiji u povodu velike suše. ²»Juda tuguje, njegovi gradovi ginu, leže na zemlji. Jauk se Jeruzalema podiže. ³Odličnici šalju svoje sluge na vodu. Dolaze na zdence, ali ne nalaze vode. Vraćaju se s praznim posudama. Smeteni su i zbunjeni, i pokrivaju svoju glavu. ⁴Zbog polja što je osušeno, jer ne pada dažd u zemlji, smeteni su seljaci i pokrivaju svoju glavu. ⁵Jest, i košuta što rađa na polju, ostavlja svoje mlade, jer više nema ništa zeleno. ⁶Divlji magarci stoje na visovima i zijevaju za zrakom kao čagljevi. Njihove se oči gase jer nema hrane.« ⁷»Ako naši grijesi svjedoče i protiv nas, Gospodine, budi nam milostiv zbog svojega imena! Jer su mnogi naši prekršaji kojima smo griješili protiv tebe. ⁸Nado Izraelova, njegov spasitelju u vrijeme nevolje! Što si kao tuđin u ovoj zemlji, kao putnik koji se samo zaustavi da prenoći? ⁹Što si kao plašljiv čovjek, kao junak koji ne može pomoći? Ti si ipak u našoj sredini, Gospodine! Mi smo nazvani po tvojemu imenu. Nemoj nas odbaciti!« ¹⁰Ovako govori Gospodin o ovom narodu: »Ovamo i onamo lutati to oni vole. Nikada ne štede svoje noge. A Gospodinu se ne sviđaju. Sada se on spominje njihove krivnje i kažnjava ih za njihove grijehe.« ¹¹Dalje mi reče Gospodin: »Ne moli milost za taj narod! ¹²Ako i poste, ne ću uslišati njihove prošnje. Ako i prinose žrtve paljenice i darove, ne će mi to ugoditi. Nego ću ih istrijebiti mačem, glađu i kugom.« ¹³Tada rekoh: »Ah, svemogući Gospodine, evo, proroci im govore: Ne će vidjeti mača. Ne će vas glad pogoditi, nego ću vam dati siguran mir na ovom mjestu.« ¹⁴Gospodin mi odvrati: »Ti proroci prorokuju laž u moje ime. Ja ih nisam poslao, nisam ih naručio, nisam im govorio. Izmišljena viđenja, ništavno gatanje i prijevaru svojega srca oni vam predaju kao proroštvo. ¹⁵Zato ovako veli Gospodin o prorocima koji prorokuju u moje ime, a da ih nisam ja poslao, i koji tvrde: Mač i glad ne će doći u ovu zemlju! Od mača i gladi završit će ti proroci. ¹⁶A ljudi kojima oni prorokuju ležat će po jeruzalemskim ulicama, slomljeni od gladi i mača. Nitko ih ne će pokopati: njih s njihovim ženama, sinovima i kćerima. Izlit ću na njih njihovu nesreću. ¹⁷Ovako ćeš im reći: Moje oči liju suze dan i noć i ne dolaze nikad do počinka. Jer strahovit udarac pogodi djevojku, kćer, moj narod, posve neizlječiv udarac! ¹⁸Ako iziđem u polje, ondje leže pobijeni mačem. Ako uđem u grad, ondje bjesne muke od gladi. Jest, i svećenik i prorok lutaju naokolo po zemlji. Ne znaju ni kamo ni kuda.« ¹⁹»Jesi li posve odbacio Judu? Je li ti omrznuo Sion? Što nas udaraš, umjesto da nam pomogneš? Nadamo se spasenju, a ne dolazi ništa dobro; nadamo se vremenu ozdravljenja, a nema ništa osim straha! ²⁰Priznajemo, Gospodine, svoju zloću, krivnju svojih otaca. Doista, griješili smo protiv tebe. ²¹Ali nas ne odbijaj zbog svojega imena! Ne daj da se obeščasti prijestolje tvoje slave! Spomeni se svojega Saveza s nama i ne prekidaj ga! ²²Ima li među tlapnjama (idolima) neznabožaca tko da daje dažd? Ili daje li nebo od sebe da pada dažd? Nisi li ti to, Gospodine, Bože naš? Zato čekamo tebe! Jer ti činiš sve to.«