Luka 2 — Biblija Šarić

Rođenje i obrezanje Isusovo

¹U one dane izađe zapovijed cara Augusta da se popiše sav svijet. ²To je bio prvi popis za vrijeme Kvirinijeva upravljanja Sirijom. ³Svi su išli da se upišu, svaki u svoj rodni grad. ⁴Josip je bio iz Davidove kuće i obitelji. Tako uziđe on iz grada Nazareta u Galileji u Judeju, u Davidov grad koji se zove Betlehem, ⁵da se upiše s Marijom, svojom zaručenom ženom, koja je bila trudna. ⁶Kad su bili ondje, ispuniše se njezini dani. ⁷Ona rodi svojega prvorođenog sina, povi ga u pelenice i položi ga u jasle. U gostinjcu nije bilo za njih mjesta. ⁸U onom kraju držali su pastiri u polju noćnu stražu kod svoga stada. ⁹Tada stupi Gospodnji anđeo pred njih i Gospodnja ih slava obasja. I vrlo se uplašiše. ¹⁰A anđeo im reče: »Ne bojte se! Evo, javljam vam veliku radost, koja je za sav narod: ¹¹Danas vam se u Davidovu gradu rodi Spasitelj, Mesija i Gospodin. ¹²I ovo neka vam je znak: Naći ćete dijete što je povijeno u pelenice i leži u jaslama.« ¹³Odjedanput se pridruži anđelu velika nebeska vojska koja je hvalila Boga i pjevala: ¹⁴»Slava Bogu na visini i na zemlji mir ljudima, jer su mu omiljeli.« ¹⁵Tada otiđoše anđeli od njih na nebo. A pastiri su govorili jedan drugome: »Pođimo, dakle, u Betlehem i pogledajmo što se dogodilo, što nam je Gospodin upravo objavio!« ¹⁶Odoše brzo tamo i nađoše Mariju i Josipa i dijete što je ležalo u jaslama. ¹⁷Kad su to vidjeli, počeše pripovijedati što im je bilo kazano o tom djetetu. ¹⁸Svi koji su to čuli, divili su se tome što im pripovjediše pastiri. ¹⁹A Marija je čuvala sve te riječi i razmišljala o njima u svojemu srcu. ²⁰Pastiri se vratiše, i hvalili su i slavili Boga za sve što su čuli i vidjeli, kao što im je bilo kazano. ²¹Kad se navrši osam dana da dijete bude obrezano, nadjenuše mu ime Isus, kao što ga je bio nazvao anđeo prije nego je začeto.

Isusa prigodom prikazanja u Hramu susreću Šimun i Ana

²²Nakon što se navršiše dani čišćenja što ih je propisivao Mojsijev zakon, doniješe ga u Jeruzalem da ga prikažu Gospodinu. ²³Jer ovako stoji napisano u Gospodnjem zakonu: »Svako muško prvorođenče neka bude posvećeno Gospodinu.« ²⁴I oni prinesoše žrtvu kao što je propisano u Gospodnjem zakonu: dvije grlice ili dva golubića. ²⁵Tada je bio u Jeruzalemu čovjek po imenu Šimun. On je bio pravedan i bogobojazan i čekao je Izraelovu utjehu, i Duh Sveti je bio na njemu. ²⁶Njemu je bio objavio Duh Sveti da ne će vidjeti smrti dok ne vidi Gospodnjega Pomazanika. ²⁷Ponukan od Duha, dođe u Hram upravo kad doniješe roditelji dijete Isusa da izvrše na njemu propis zakona. ²⁸Tada ga on uze na ruke te stade slaviti Boga govoreći: ²⁹»Sada možeš, Gospodine, u miru otpustiti svoga slugu, po svojoj riječi. ³⁰Moje oči vidješe spasenje, ³¹koje si pripravio pred svima narodima: ³²Svjetlo da prosvijetli neznabošce, slavu tvoga naroda Izraela.« ³³Njegov otac i mati vrlo su se čudili tome što se govorilo o njemu. ³⁴Šimun ih je blagoslovio. Tada reče Mariji, njegovoj majci: »Ovaj je određen na propast i na uskrsnuće mnogima u Izraelu i za znak koji će biti osporavan. ³⁵A i tvoju će dušu probosti mač. Tako će se otkriti misli mnogih srdaca.« ³⁶Tada je bila i proročica Ana, Fanuelova kći, iz Ašerova plemena. Ona je bila poodmaklih godina. Nakon svojega djevojaštva živjela je sedam godina sa svojim mužem ³⁷i sad je bila udovica od osamdeset i četiri godine. Nikad nije odlazila od Hrama i služila je Bogu postom i molitvom dan i noć. ³⁸I kako je i ona došla u isto vrijeme, slavila je Boga i govorila o njemu svima koji su čekali otkupljenje Jeruzalema. ³⁹Nakon što su izvršili sve po Gospodnjem zakonu, vratiše se u Galileju, u svoj grad Nazaret.

Prve Isusove riječi u Hramu

⁴⁰Dijete je raslo i jačalo. Bilo je puno mudrosti, i Božja je milost počivala na njemu. ⁴¹Njegovi roditelji išli bi svake godine u Jeruzalem o blagdanu Vazma. ⁴²Kad mu je bilo dvanaest godina, uzašli su u Jeruzalem po običaju blagdana. ⁴³Kad prođoše ti dani, zaputiše se kući. A dječak Isus zaostade u Jeruzalemu, a da njegovi roditelji ne opaziše. ⁴⁴Misleći da je sa skupinom putnika, odoše dan hoda i stadoše ga tražiti među rodbinom i znancima. ⁴⁵Ali ga ne nađoše. Zato se vratiše u Jeruzalem i tamo su ga tražili. ⁴⁶Poslije tri dana nađoše ga u Hramu. Sjedio je među učiteljima, slušao ih i postavljao im pitanja. ⁴⁷Svi koji su ga slušali divili su se njegovoj razumnosti i njegovim odgovorima. ⁴⁸Kad ga ugledaše, začudiše se. Njegova majka mu reče: »Dijete, što nam to učini? Evo, tvoj otac i ja žalosni smo te tražili!« ⁴⁹On im odvrati: »Zašto ste me tražili? Zar niste znali da ja trebam biti u onome što je Oca mojega?« ⁵⁰Ali oni ne razumješe što im on time htjede reći. ⁵¹Tada siđe s njima i dođe u Nazaret, i bio im je poslušan. Njegova je majka čuvala sve te riječi u svojemu srcu. ⁵²I Isus je napredovao u mudrosti, u dobi i u milosti kod Boga i kod ljudi.