Božja parnica s Izraelom

¹Čujte što govori Gospodin! »Ustani, vodi parnicu pred gorama! Neka čuju humovi tvoj glas!« ²Čujte, gore, Gospodnju parnicu! Slušajte, zemaljski temelji! Jer Gospodin ima parnicu sa svojim narodom, s Izraelom hoće na sud. ³»Narode moj, što sam ti učinio, čime sam te ražalostio? Odgovori mi! ⁴Ipak sam te izveo iz zemlje Egipta, iskupio te iz kuće ropstva. Poslao sam pred tobom Mojsija, Arona i Mirjamu. ⁵Narode moj, spomeni se što je snovao Balak, moapski kralj, i što mu je odvratio Bileam, Beorov sin, što je bilo od Šitima do Gilgala, da spoznaš Gospodnje milosti.« ⁶»S čime ću se približiti Gospodinu, da se prignem pred Bogom u visini? Trebam li mu se približiti sa žrtvama, s telcima od godine? ⁷Sviđaju li se Gospodinu tisuće ovnova, deset tisuća potoka ulja? Trebam li dati prvorođenca za svoju opačinu, plod svojega tijela za svoj grijeh?« ⁸Reklo ti se, čovječe, što je dobro, što Gospodin ište od tebe: Samo da činiš što je pravo, da ljubiš, da u poniznosti hodiš sa svojim Bogom. ⁹Čuj, Gospodin viče gradu! – Spasonosno je bojati se tvoga imena. »Čujte narode i gradska skupštino: ¹⁰Nije li još u bezbožnikovoj kući oganj, nepravedno stečeno dobro i prokleta, sušičava mjera? ¹¹Mogu li oprostiti uz lažno mjerilo, uz lažan uteg u kesi, ¹²kad su njegovi bogataši puni nasilja, njegovi građani govore samo laž, i jezik im je pun prijevare u ustima? ¹³Zato te počinjem udarati, pustošiti te za tvoje grijehe. ¹⁴Ti ćeš jesti, ali se ne ćeš nasititi! Glad će tvoja ostati u tvojoj nutrini! Stavljaš na stranu, ali to ne ćeš izbaviti. I što izbaviš, predat ću maču. ¹⁵Ti ćeš sijati, ali ne ćeš žeti! Ti ćeš cijediti ulje, ali se ne ćeš mazati uljem! Ti ćeš piti mošt, ali ne ćeš piti vina od njega! ¹⁶Drže se Omrijeve uredbe i sva djela Ahabove kuće. Po njihovim ste savjetima hodili, da te predam opustošenju i tvoje stanovnike podsmijehu. Vi nosite sramotu mojega naroda.«