Grijeh, pokajanje i spasenje

¹Teško meni! Jer je meni kao onome koji u jesen, nakon berbe, još sabire grožđe: nema više grozda za jelo, nema rane smokve koju sam zaželio. ²Nestalo je pobožnoga iz zemlje. Poštena čovjeka nema više među ljudima. Svi oni vrebaju krv i jedan drugome postavljaju mrežu. ³Ruke su im pružene na zlo, da ga revno čine. Poglavar zahtijeva. Sudac radi samo za plaću. Moćnik odlučuje po svojoj požudi, i onda to međusobno izvrću. ⁴Najbolji je od njih kao trn, najpošteniji je gori od trnja. Ali u dan što ga navijestiše uhode, tvoj kazneni sud dolazi. Tada će se smesti. ⁵Nemojte se pouzdati u druga! Ne oslanjajte se na prijatelja! Pred onom koju voliš zatvori vrata svojih usta! ⁶Jer sin prezire oca, kći prkosi majci, snaha svekrvi: neprijatelji su čovjeku njegovi ukućani. ⁷Ali ja gledam Gospodina. Čekam Boga koji mi pomaže: Uslišit će me moj Bog! ⁸Ne raduj se nada mnom, neprijateljice moja! Ako li sam pao, dići ću se opet. Sjedim li u mraku, Gospodin mi je svjetlost. ⁹Podnosit ću Gospodnji gnjev – jer sam mu sagriješio – dok on ne razriješi moju parnicu i ne pribavi mi pravo. On me vodi na svjetlost. Gledam njegovo spasenje. ¹⁰Neprijateljica će moja to vidjeti i sram će pokriti onu koja mi je govorila: »Gdje je Gospodin, tvoj Bog?« Moje će se oči napasti na njoj, kad bude pogažena kao blato na ulici. ¹¹Dolazi dan u koji će se opet sazidati tvoji zidovi, dan u koji će se nadaleko protegnuti tvoje granice. ¹²U onaj će dan dolaziti k tebi od Asirije do Egipta i od Egipta do Eufrata, od mora do mora, od gore do gore. ¹³A zemlja će neprijateljska postati pustinja zbog svojih stanovnika, za plaću njihovih djela. ¹⁴Pasi svoj narod sa svojom palicom, i stado što je tvoje, što osamljeno stanuje u šumovitoj zemlji usred rodnoga polja! Pusti neka pase opet u Bašanu i Gileadu kao u davne dane! ¹⁵»Kao u dane kad si izišao iz Egipta pokazat ću mu čudesa. ¹⁶Neznabožački narodi to će vidjeti i posramit će se, unatoč svoj svojoj moći. Morat će staviti ruku na usta i oglušiti. ¹⁷Lizat će prah zmije, kao crvi na zemlji! Dršćući predat će se zajedno sa svojim tvrđavama, uplašeni približit će se Gospodinu, našemu Bogu, i tebe se bojati!« ¹⁸Tko je Bog kao ti, koji oprašta grijehe i ostatku svoje baštine otpušta opačine, koji ne zadržava dovijeka svojega gnjeva, nego ima radost na milosti? ¹⁹On će nam se opet smilovati, pogazit će naše opačine i baciti u morsku dubinu sve naše grijehe. ²⁰Ti ćeš pokazati vjernost Jakovu, milost Abrahamu, kako si se zakleo našim ocima u dane davne davnine.