¹Bolji je komad suha kruha s mirom, nego kuća puna žrtvenog mesa sa svađom. ²Razuman sluga bit će gospodar nad nevaljalim sinom i s braćom će dijeliti baštinu. ³Topionica je za srebro, peć za zlato, a Gospodin iskušava srca. ⁴Zločinac pazi na lažne usne; lažljivac sluša pokvarene jezike. ⁵Tko se ruga siromahu, grdi njegova stvoritelja; tko se raduje nesreći, ne ostane sam bez kazne. ⁶Kruna su starcima unučad, slava djece su njihovi roditelji. ⁷Luđaku ne pristaje mudra riječ, a još manje plemenitu čovjeku lažna riječ. ⁸Poklon je potkupni kao čarobni kamen onome koji ga daje; kamo se god okrene, ima uspjeh. ⁹Tko pokriva prijestupe, traži ljubav; tko i dalje pripovijeda, razdvaja pouzdane prijatelje. ¹⁰Ukor djeluje na razumnoga više nego sto udaraca na luđaka. ¹¹Zločinac ide samo za pobunom; ali se ljut glasnik šalje na nj. ¹²Bolje je da čovjeka susretne medvjedica kojoj su ugrabili mlade, nego luđak u svojoj ludosti. ¹³Tko vraća zlo za dobro, kuću njegovu ne će ostaviti nesreća. ¹⁴Svađu zametnuti jest kao poplavu raspasati; zato prije nego se zametne, ostavi se raspravljanja! ¹⁵Tko oslobodi krivoga i tko osudi pravoga, obojica se gade Gospodinu. ¹⁶Što će novci u ruci luđakovoj? Da kupi mudrost, kad nema razuma? ¹⁷Prijatelj uvijek nosi ljubav; a u nevolji postaje brat. ¹⁸Bezuman je čovjek koji daje ruku i jamči za prijatelja svojega. ¹⁹Tko ljubi svađu, ljubi grijeh; tko visoko gradi vrata svoja, traži pad. ²⁰Tko je lažna srca, ne postiže sreće; tko je lažljiva jezika, pada u nesreću. ²¹Tko ima luda sina, toga mori briga; otac luđakov nema radosti. ²²Srce veselo pospješuje ozdravljenje, a duh potišten suši kosti. ²³Bezbožnik prima poklone ispod ruke, da zavije staze pravdi. ²⁴Razuman ima pred očima mudrost, a luđakove oči lutaju do nakraj zemlje. ²⁵Lud sin je briga ocu i gorka bol majci. ²⁶Zlo je globiti pravednika; udarati plemenite ljude je protiv svakog prava. ²⁷Tko usteže svoje riječi, razborit je; razuman je hladnokrvan čovjek. ²⁸I luđak, kad šuti, može vrijediti kao mudar; kao razuman kad zatvori svoje usne.