Poglavlje 18

Snošljivost i svadljivost

¹Tko se želi rastaviti, pronađe kakvu izliku; svim sredstvima dovodi do svađe.

²Luđaku nije mila razboritost, nego samo objavljivanje njegovih misli.

³Gdje uđe bezbožnost, ondje se smjesti i sramota, i prezir dođe sa sramotom.

⁴Riječi su kao duboke vode iz usta ponekog čovjeka, žubor-potok, izvor mudrosti.

⁵Nije pravo zauzimati se za krivca i onoga koji je pravedan otjerati sa suda.

⁶Usne luđaka potpiru svađu, i njegova usta viču za batinom.

⁷Luđaku su njegova usta na propast, i usne su njegove zamka njegovu životu.

⁸Riječi su klevetnika kao poslastica; one ulaze u nutrinu tijela.

⁹I tko je u poslu nemaran, brat je onome koji ruši.

¹⁰Ime je Gospodnje tvrda kula; pravednik uteče u nju i sakriven je.

¹¹Posjed bogatoga njemu je jaka tvrđava i kao visok zid, po njegovu mišljenju.

¹²Pred padom čovjeka ide oholost, a pred čašću ide poniznost.

¹³Da li tko odgovor prije nego je još pravo čuo, onda mu se to računa kao ludost i sramota.

¹⁴Muževno srce podnosi bol, a slomljeno srce – tko ga može podnositi?

¹⁵Razumno srce pribavi sebi mudrost; uho mudroga teži za znanjem.

¹⁶Darovi otvore čovjeku vrata i pribave mu pristup velikašima.

¹⁷U svojoj raspravi prvi ima pravo; ali tada dođe njegov protivnik i opovrgne ga.

¹⁸Ždrijeb dokrajči rasprave, pa odluči i među mogućnicima.

¹⁹Brat koji je uvrijeđen, jači je od tvrdoga grada. Rasprave su kao prijevornica na palači.

²⁰Svaki se siti plodom svojih usta; siti se dohotkom svojih usana.

²¹Smrt i život u vlasti su jezika; tko ga upotrijebi marljivo, uživat će njegov plod.

²²Tko je našao dobru ženu, došao je do krasnog nalaza, i dobio je od Gospodina milost.

²³Siromah moli proseći, a bogataš odgovara tvrdo.

²⁴Postoje prijatelji koji su na propast; a poneki je prijatelj privrženiji od brata.