¹Kad čuše Sanbalat, Tobija i Arapi, Amonci i Ašdođani da je napredovalo popravljanje jeruzalemskih zidina i da se počelo zatvarati što je bilo provaljeno, vrlo se razgnjeviše. ²Urotiše se svi zajedno da dođu i napadnu Jeruzalem, i da ga unište. ³A mi smo se molili Bogu i postavljali smo za sigurnost od njih noću i danju stražu protiv njih. ⁴A Judejci izjaviše: »Klonula je snaga nosiocima i veoma je mnogo podrtina. Nismo u stanju dalje zidati zid.« ⁵A naši protivnici rekoše: »Ne će doznati ni opaziti dok ne dođemo među njih, pobijemo ih i prekinemo gradnju.« ⁶I kad dođoše Judejci koji su stanovali u njihovoj blizini, kazaše nam deset puta iz svih mjesta: »Vi se morate vratiti k nama«, ⁷onda ja na mjestima dublje položenim iza zida, gdje je bilo slobodne zemlje, namjestih narod po obiteljima s njihovim mačevima, kopljima i lukovima. ⁸Kad sam ga bio razgledao, rekoh starješinama, predstojnicima i ostalom narodu: »Ne bojte ih se! Mislite na Gospodina, velikoga i strašnoga, i borite se za svoju braću, sinove i kćeri, za svoje žene i kuće!« ⁹Kad čuše naši neprijatelji da smo bili doznali i da je Bog bio razbio njihovu namjeru, mogli smo se opet vratiti k zidu, svaki na svoj posao. ¹⁰Od onoga dana bila je samo jedna polovina mojih momaka zaposlena na gradnji, druga je polovina nosila koplje i štit, luk i oklop. Iza svega judejskoga naroda stajali su knezovi. ¹¹I oni koji su zidali zid i oni koji su nosili teret bili su naoružani. Jednom su rukom radili, a druga je držala oružje. ¹²Svaki od onih koji su bili zaposleni na gradnji imao je mač pripasan uz bok i tako je zidao. Trubač je stajao uza me. ¹³Starješinama, predstojnicima i ostalom narodu dadoh ovaj naputak: »Posao je velik i dug, a mi smo razdijeljeni po zidu, daleko jedan od drugoga. ¹⁴Kad čujete trubu da trubi, onda dotrčite k nama! Bog naš će se boriti za nas.« ¹⁵Tako smo radili. A jedna je polovina držala koplja od izlaska zore do izlaska zvijezda. ¹⁶Još zapovjedih tada narodu: »Svaki sa svojim slugom neka noći u Jeruzalemu, da bi nam noću stražarili, a danju radili!« ¹⁷Ja, moja braća, moji momci i stražari koji su mi bili dodijeljeni, nismo svlačili sa sebe svojih haljina. Svaki je imao spremno svoje oružje.