Viđenje Božjeg prijestolja i nebeskog bogoštovlja

¹Potom vidjeh: gle, vrata otvorena na nebu, i prvi glas što sam ga čuo kao trubu gdje govori sa mnom, reče: »Uzađi ovamo, i pokazat ću ti što se treba dogoditi za ovim.« ²Odmah se u duhu zanesoh. I gle, prijestolje se nalazilo na nebu, i na prijestolju je netko sjedio. ³I onaj koji je sjedio bijaše po izgledu kao kamen jaspis i sardis. Oko prijestolja bijaše dûga, po izgledu kao smaragd. ⁴Oko tog prijestolja bijahu dvadeset i četiri druga prijestolja, a na prijestoljima sjeđahu dvadeset i četiri starješine, odjeveni u bijelu odjeću te su imali zlatne krune na glavama. ⁵Od prijestolja su izlazili munje, glasovi i gromovi, i sedam baklji gorjelo je pred prijestoljem, koje su sedam Božjih duhova. ⁶Pred prijestoljem bijaše kao stakleno more, slično kristalu; u sredini pred prijestoljem i oko prijestolja četiri bića, puna očiju sprijeda i straga. ⁷Prvo biće bijaše slično lavu, drugo biće slično juncu, treće biće imaše lice kao čovjek, i četvrto biće bijaše kao orao kad leti. ⁸Svako od četiriju bića imalo je po šest krila, i bijahu naokolo izvana i iznutra puna očiju. Pjevala su bez prestanka dan i noć: »Svet, svet, svet Gospodin Bog Svemogući, koji bijaše, koji jest i koji će doći!« ⁹Kad bića iskazaše slavu, čast i hvalu onome koji je sjedio na prijestolju i onome koji živi u vijeke vjekova, ¹⁰padoše dvadeset i četiri starješine pred onim koji je sjedio na prijestolju, i pokloniše se onome koji živi u vijeke vjekova, i odložiše svoje krune pred prijestolje govoreći: ¹¹»Dostojan si, Gospodine i Bože naš, primiti slavu, i čast, i moć, jer si ti sve stvorio, po tvojoj je volji sve nastalo i bilo stvoreno.«