Knjiga sa sedam pečata

¹Vidjeh u desnici onoga koji je sjedio na prijestolju knjigu napisanu iznutra i izvana, a bila je zapečaćena sa sedam pečata. ²I vidjeh silnoga anđela koji povika jakim glasom: »Tko je dostojan otvoriti knjigu i raskinuti njezine pečate?« ³I nitko nije mogao na nebu, na zemlji i pod zemljom otvoriti knjigu i pogledati u nju. ⁴Ja sam gorko plakao što se nitko ne nađe dostojan otvoriti knjigu i u nju pogledati. ⁵Jedan od starješina napokon mi reče: »Prestani plakati, evo pobijedi lav iz Judina plemena, Davidov korijen! On će otvoriti knjigu i njezinih sedam pečata.« ⁶I vidjeh posred prijestolja i četiriju bića i posred starješina Janganjca koji je stajao kao zaklan, a imao je sedam rogova i sedam očiju: to su sedam Božjih duhova poslanih po svemu svijetu. ⁷On dođe i uze knjigu iz desnice onoga koji je sjedio na prijestolju. ⁸Kad uze knjigu, četiri bića i dvadeset i četiri starješine padoše pred Jaganjcem. Svaki je imao citaru i zlatne čaše pune tamjana, što su molitve svetih. ⁹I pjevahu novu pjesmu: »Dostojan si uzeti knjigu i otvoriti njezine pečate, jer si bio zaklan i otkupio si Bogu svojom krvlju ljude od svakoga plemena i jezika, i puka, i naroda; ¹⁰i učinio si ih našemu Bogu kraljevstvom i svećenicima, i kraljevat će na zemlji.« ¹¹Vidjeh i začuh glas mnogih anđela oko prijestolja, i bića, i starješina. Bijaše njihov broj mirijade mirijarda i tisuće tisuća. ¹²Oni su govorili jakim glasom: »Dostojan je Jaganjac koji je zaklan primiti silu i bogatstvo i mudrost, jakost i čast, slavu i blagoslov.« ¹³Svako stvorenje što je na nebu i na zemlji, i pod zemljom, i na moru, i sve što je u njima, začuh gdje govore: »Onome koji sjedi na prijestolju, i Jaganjcu blagoslov i čast, i slava, i vlast u vijeke vjekova.« ¹⁴I četiri bića govorahu: »Amen.« I dvadeset i četiri starješine padoše i pokloniše se.