Posljednji Mojsijev blagoslov

¹Ovo je blagoslov što ga pred svoju smrt podijeli sinovima Izrael- ovim Mojsije, čovjek Božji. ²Reče: »Sa Sinaja dođe Gospodin, u svjetlu se ukaza sa Seira narodu, zasja s Paranske gore, dođe usred svetih anđeoskih četa, iz njegove desnice razbuktao se plamen. ³Još on ljubi svoj narod. Svi njegovi sveti su u njegovoj ruci. Okupili se uz tvoje noge, primili su tvoje zapovijedi, ⁴zakon što nam ga naloži Mojsije. ⁵Tada postade dio tvoje baštine Jakovljeva općina, i on postade kralj u Ješurunu, kad su se sabirali narodni glavari i okupljala se Izraelova plemena. ⁶Pa neka živi Ruben, neka ne izumre nikada! Ali njegovih ljudi neka bude malo!« ⁷A ovo za Judu. Reče: »Gospodine, čuj Judinu molitvu, dovedi ga k njegovu narodu! Njegove se ruke boriše za nj. Budi mu obrana protiv njegovih tlačitelja!« ⁸O Leviju reče: »Tvoj Tumim i tvoj Urim u čovjeka su koji se posvetio tebi. Njega si okušao kod Mase, s njim se prepirao kod vode Meribe, ⁹s njim, koji reče o svojemu ocu i majci: Ne poznajem ih; koji nije gledao na svoju braću i nije više znao za svoje sinove. Oni su izvršavali tvoju zapovijed, držali se tvojega Zavjeta. ¹⁰Zakone tvoje oni tumače Jakovu, naputke tvoje Izraelu. Prinose ti kâd, žrtve paljenice na tvojemu žrtveniku. ¹¹Blagoslovi, Gospodine, njegovu snagu! Neka ti bude mio rad njegovih ruku! Slomi leđa njegovim neprijateljima i onima koji ga mrze, da više nikada ne ustanu!« ¹²O Benjaminu reče: »Ljubimac je Gospodnji, boravi kod njega sakriven. On ga vazda štiti. Smije stanovati među njegovim klancima.« ¹³O Josipu reče: »Zemlja njegova neka je blagoslovljena od Gospodina blagom neba, rosom i morem što počiva u dubini. ¹⁴Blagom što ga izmami sunce, blagom što dolazi od mjeseca, ¹⁵blagom prastarih gora, blagom vječnih humova, ¹⁶blagom zemlje i njezina obilja! Milost onoga koji stoji u grmu neka dođe na glavu Josipovu, na tjeme izabranika između njegove braće! ¹⁷Kad prvijenac vol sja u jakosti. Njegovi su rogovi bivolovi. Njima bode narode sve do nakraj zemlje. To je deset tisuća Efrajimovih, to su tisuće Manašeove.« ¹⁸O Zebulunu reče: »Veseli se, Zebulune, svojim vožnjama, a ti, Jisakare, svojim šatorima! ¹⁹Narode će zvati na goru, tamo će prinositi pobjedne žrtve; uživat će bogatstvo mora i sakriveno blago obale.« ²⁰O Gadu reče: »Hvala onomu koji dade Gadu širok prostor! Kao lav leži tu i kida rame i tjeme. ²¹Izabra sebi prvinu, jer tamo leži pripravljen dio vođi. S narodnim glavarima hita ovamo, izvršava pravedni Gospodnji sud, njegove naredbe u zavjetu s Izraelom.« ²²O Danu reče: »Dan je lavić koji iskače iz Bašana.« ²³O Naftaliju reče: »Naftali je nasićen srećom, pun je blagoslova Gospodnjega, posjeduje more i južne krajeve.« ²⁴O Ašeru reče: »Više od drugih sinova Ašer je blagoslovljen, ima prednost pred svojom braćom; svoju nogu umače u ulje. ²⁵Prijevornice su tvoje od željeza i mjedi; tvoja snaga neka traje s tvojim danima!« ²⁶Nitko nije kao Bog Ješurunov: »po nebu se vozi tebi u pomoć, na oblacima pun je veličanstva. ²⁷Gore pomaže vječni Bog, dolje vječne ruke; on goni neprijatelja pred tobom, zapovijeda: Uništi! ²⁸Prebiva Izrael na sigurnom, odvojen je Jakovljev izvor, u zemlji je punoj žita i vina, i s njegova neba pada rosa. ²⁹Blago tebi, Izraele! Tko je kao ti, narod pobjednik u Gospodinu? On je štit tvog spasenja, mač tvoje pobjede. Tvoji neprijatelji moraju se prignuti pred tobom; po njihovim visinama stupaš pobjedonosan.«