Babilonska kula

¹Sva zemlja govorila je tada samo jedan jezik i rabila jednak govor. ²A kad otiđoše od istoka, nađoše ravnicu u šinearskoj zemlji i ondje se naseliše. ³Tada rekoše jedan drugome: »Hajde da pravimo opeku i da je pečemo u ognju!« I služila im opeka za kamen i zemljana smola za žbuku. ⁴Potom rekoše: »Hajde da sazidamo sebi grad i kulu s vrhom do neba, i da podignemo sebi spomenik, da se ne raspršimo po svoj zemlji!« ⁵A Gospodin siđe da vidi grad i kulu što su ih zidali sinovi čovječji. ⁶I reče Gospodin: »Evo, svi su jedan narod, i jednak je jezik svima, i to počeše raditi. Odsad im ne će smetati ništa da naprave što naume. ⁷Hajde da siđemo i da im pomiješamo jezik, da ne razumiju jedan drugoga što govore!« ⁸I rasprši ih Gospodin otamo po svoj zemlji. Tako su morali odustati od zidanja grada. ⁹Zato je prozvan Babel; jer ondje pomiješa Gospodin jezik cijele zemlje, i otamo ih rasprši Gospodin po svoj zemlji. ¹⁰Ovo su potomci Šemovi. Šemu je bilo sto godina kad rodi Arpakšada, dvije godine poslije potopa. ¹¹I poživje Šem, pošto rodi Arpakšada, još pet stotina godina, i rodi sinove i kćeri. ¹²A Arpakšad poživje trideset i pet godina i rodi Šelaha. ¹³I poživje Arpakšad, pošto rodi Šelaha, četiri stotine i tri godine, i rodi sinove i kćeri. ¹⁴A Šelah poživje trideset godina i rodi Ebera. ¹⁵I poživje Šelah, pošto rodi Ebera, još četiri stotine i tri godine, i rodi sinove i kćeri. ¹⁶A Eber poživje trideset i četiri godine i rodi Pelega. ¹⁷I poživje Heber, pošto rodi Pelega, još četiri stotine i trideset godina, i rodi sinove i kćeri. ¹⁸A Peleg poživje trideset godina i rodi Reua. ¹⁹I poživje Peleg, pošto rodi Reua, još dvjesta i devet godina, i rodi sinove i kćeri. ²⁰A Reu poživje trideset i dvije godine i rodi Seruga. ²¹I poživje Reu, pošto rodi Seruga, još dvjesta i sedam godina, i rodi sinove i kćeri. ²²A Serug poživje trideset godina i rodi Nahora. ²³I poživje Serug, pošto rodi Nahora, još dvjesta godina, i rodi sinove i kćeri. ²⁴A Nahor poživje dvadeset i devet godina i rodi Teraha. ²⁵I poživje Nahor, pošto rodi Teraha, još sto i devetnaest godina, i rodi sinove i kćeri. ²⁶A Terah poživje sedamdeset godina i rodi Abrama, Nahora i Harana. ²⁷Oni su potomci Terahovi. Terah rodi Abrama, Nahora i Harana; a Haran rodi Lota. ²⁸Haran umre još za života svojega oca Teraha u svojoj postojbini, u Uru u Kaldeji. ²⁹Abram se i Nahor oženiše. Abramova žena zvala se Saraja, a Nahorova žena zvala se Milka; ona je bila kći Harana, oca Milke i Jiske. ³⁰A Saraja je bila nerotkinja; nije imala djece. ³¹Tada uze Terah svojega sina Abrama i svojega unuka Lota, sina Haranova, i svoju snahu Saraju, ženu Abrama, svojega sina, i iseli se s njima iz Ura u Kaldeji u kanaansku zemlju. Kad dođoše do Harana, nastaniše se ondje. ³²I bilo je dana Terahovih dvjesta i pet godina; potom umre Terah u Haranu.