Jakovljev blagoslov

¹Tada sazva Jakov svoje sinove i reče: »Skupite se da vam javim što će vam biti u buduće dane! ²Sakupite se i poslušajte, sinovi Jakovljevi! Poslušajte Izraela, svojega oca! ³Rubene, ti si provorođenac moj, jakost moja i prvina muške snage moje; prvi u dostojanstvu, prvi u vlasti! ⁴Uskipio si kao voda; ne ćeš imati prvenstva jer si stupio na ležaj svojega oca i oskvrnuo ga. U moju je postelju on stupio. ⁵Šimun i Levi braća su, mačevi su im oružje nasilja. ⁶U njihov savjet neka ne ulazi moja duša, s njihovim zborom neka se ne druži moje srce; jer u gnjevu poubijaše ljude i u razuzdanosti ohromiše volove. ⁷Proklet neka je njihov gnjev, što je tako žestok, i ljutina, što je tako okrutna! Pa ću ih razdijeliti u Jakovu i raspršit ih u Izraelu. ⁸Ali tebe, Juda, hvalit će tvoja braća; ruka će ti biti za vratom tvojim neprijateljima i klanjat će se pred tobom sinovi tvojega oca. ⁹Mlad je lav Juda: od plijena si se uzdigao, sine moj! A onda se spusti i leže kao lav, kao lavica. Njega dražiti tko da sa usudi? ¹⁰Ne će odstupiti žezlo od Jude, niti vladalački štap od njegovih nogu dok ne dođe onaj kome pripada i komu će se pokoravati narodi: ¹¹koji veže magare svoje za čokot, za plemenitu lozu mlado magarice svoje; pere u vinu svoju haljinu i u krvi grožđa svoj ogrtač. ¹²Iskre mu se oči od vina i zubi su mu bijeli od mlijeka. ¹³Zebulun prebiva na morskoj obali gdje pristaju lađe. Svoja leđa okrenuo je prema Sidonu. ¹⁴Jisakar je koščat magarac koji leži među ogradama. ¹⁵A kad vidje da je mir dobar i zemlja mila, tad prignu leđa da nosi tovare i posta robijaš. ¹⁶Dan će suditi svom narodu, kao samo jedno od Izraelovih plemena. ¹⁷Dan je kao zmija na putu, kao guja na stazi, koja ujeda konja za petu, i konjanik pada nauznak. ¹⁸Tebe čekam, da me izbaviš, Gospodine! ¹⁹A Gad? Razbojničke čete pritišću ga, ali ih on potiskuje na pete. ²⁰Ašer ima hrane u izobilju, on daje kraljevske poslastice. ²¹Naftali je puštena košuta, zna govoriti lijepe riječi. ²²Josip je nalik na mlado plodno stablo, na mlado plodno stablo na vrelu. Preko zidova penju se njegove grane. ²³Strijelci pritišću, nišane i udaraju na njega. ²⁴Ali njegov luk ostaje čvrst, jake su njegove mišice i ruke po jakosti moćnoga Boga Jakovljeva. Otamo gdje stoluje pastir, pećina Izraelova, ²⁵od Boga oca tvojega koji ti pruža pomoć, od Svemogućega koji te blagoslivlja punim blagoslovom odozgo s neba, punim blagoslovom odozdo iz bezdana, punim blagoslovom iz prsiju i krila! ²⁶Blagoslovi oca neka nadvise blagoslove vječitih bregova, ljepotu prastarih brežuljaka. Oni neka dođu na glavu Josipovu, na tjeme najsjajnijega od njegove braće. ²⁷Benjamin je grabežljivi vuk: jede grabež ujutro, dijeli plijen uvečer.« ²⁸Svi su ovi dvanaest Izraelovih plemena; i to je bilo što im njihov otac izgovori kad ih je blagoslivljao. Svakomu od njih dade prikladan blagoslov. ²⁹Onda im zapovjedi: »Kad se pridružim k svojemu rodu, pokopajte me kod mojih otaca u pećini na zemljištu Hetita Efrona, ³⁰u pećini na zemljištu Makpeli, istočno od Mamre u kanaanskoj zemlji, na zemljištu što ga Abraham kupi od Hetita Efrona za grob. ³¹Tamo pokopaše Abrahama i njegovu ženu Saru. Tamo sahraniše Izaka i njegovu ženu Rebeku i tamo pokopah ja Leu. ³²Zemljište i pećina na njemu bili su otkupljeni od Hetitâ.« ³³Kad je Jakov svojim sinovima dao posljednji nalog, povuče svoje noge natrag na postelju. Tada preminu i bi pridružen svojim zemljacima.