¹I tada rekoh u svom srcu: Daj da pokušam s veseljem! Nauživaj se! Ali eto: i to je bila taština. ²O smijehu rekoh: Ludo ponašanje! O radosti: Čemu vrijedi? ³Tada pomislih u svom srcu da svojemu tijelu uskratim vino, da svoje srce obratim k mudrosti i da se klonim ludosti, dok ne saznam što je korisno čovječjoj djeci, i što su dužni činiti pod suncem dok su živi. ⁴Učinih velika djela: sagradih sebi kuće i zasadih vinograde, ⁵načinih sebi vrtove i perivoje, i posadih u njima svakojaka rodna drveća. ⁶Načinih sebi vodena jezera, da natapam iz njih mlade stabljike. ⁷Nabavih sebi sluge i sluškinje. Također sam imao kućnu čeljad i posjedovao goveda i ovaca više nego svi koji su živjeli preda mnom u Jeruzalemu. ⁸Nakupih sebi i srebra i zlata, i blaga od kraljeva i zemalja. Držao sam kod sebe pjevače i pjevačice, i miline čovječje djece: mnoge žene. ⁹Tako postadoh velik, veći negoli svi koji su živjeli preda mnom u Jeruzalemu. A mudrost je ostala sa mnom. ¹⁰Što su poželjele moje oči, nisam im uskratio. Nikakve radosti ne uskratih svojemu srcu. Jest, srce je moje imalo radost sa svime oko čega sam se trudio. I to mi je bila plaća za sav moj trud. ¹¹Istraživao sam sva svoja djela, što ih učiniše moje ruke, i trud također, što sam ga uložio u to da ih izvršim. I eto: sve je bila taština i trka za vjetrom. I od toga nema koristi pod suncem. ¹²I dadoh se na to da vidim što je mudrost. Ali ona je ludost i bezumlje. Jer što će činiti čovjek koji će doći poslije kralja? Isto što se već činilo. ¹³I vidjeh: istu prednost ima pred ludošću mudrost kao svjetlost pred tminom. ¹⁴Mudri ima oči u glavi, a luđak ide po mraku. A ipak doznah da obojicu stigne ista sudbina. ¹⁵I ovako rekoh u svom srcu: Ako i mene stigne sudbina luđakova, što sam onda bio toliko mudar? ¹⁶I ovako rekoh u svom srcu: I to je taština! Trajan spomen ostaje tako malo od mudraca kao od luđaka; jer se u budućim danima sve zaboravi. ¹⁷Ah, kako ipak premine mudrac s luđakom! Tada mi omrznu život. Učini mi se nevrijednim djelo što biva pod suncem. Jer je sve taština i trka za vjetrom. ¹⁸Omrznu mi sav moj trud, oko kojega sam se mučio pod suncem; jer ga moram ostaviti čovjeku koji dolazi poslije mene. ¹⁹Tko zna je li on mudar ili lud? On će upravljati čitavim mojim trudom, onim što sam teškim i mudrim radom stekao pod suncem. I to je taština! ²⁰Tako dođoh na to da se gotovo prepustim očajanju zbog svega svojega truda, što sam ga uložio pod suncem. ²¹Čovjek se trudi oko mudrosti, spoznaje i vrsnoće, i mora to ostaviti drugome, koji se oko toga nije trudio. I to je taština i veliko zlo! ²²Jer što koristi čovjeku sav njegov trud i mar njegova duha, čime se muči pod suncem? ²³Svi su njegovi dani golema muka, i njegov rad velika briga. I u noći se ne odmara njegov duh. I to je taština! ²⁴Nema čovjeku ništa bolje nego da jede i pije, i da gleda da mu bude dobro od njegova truda. Ja vidjeh da i to dolazi iz Božje ruke. ²⁵Jer tko može jesti i uživati bez njega? ²⁶Jer onome koji je u njegovoj milosti daje mudrost, znanje i radost. A onome koji mu se ne sviđa, naprti teret, da sabire i skuplja, i to da dade onome koji je u milosti kod Boga. I to je taština i trka za vjetrom!