Vrijeme vlada nad svim i protiv čovječje volje

¹Sve ima svoje vrijeme. Svaka stvar ima svoje vrijeme pod nebom. ²Ima vrijeme kad se rađa, i vrijeme kad se umire; vrijeme kad se sadi, i vrijeme kad se čupa posađeno; ³vrijeme kad se ubija, i vrijeme kad se iscjeljuje; vrijeme kad se obara, i vrijeme kad se gradi; ⁴vrijeme plača i vrijeme smijeha; vrijeme tugovanja i vrijeme igranja; ⁵vrijeme kad se baca kamenje, i vrijeme kad se skuplja kamenje; vrijeme kad se grli, i vrijeme kad se rastaje; ⁶vrijeme kad se traži, i vrijeme kad se gubi; vrijeme kad se čuva, i vrijeme kad se razbacuje; ⁷vrijeme kad se dere, i vrijeme kad se šiva; vrijeme kad se šuti, i vrijeme kad se govori; ⁸vrijeme kad se ljubi, i vrijeme kad se mrzi; vrijeme rata, i vrijeme mira. ⁹Što koristi dakle čovjeku koji se trudi sva njegova muka? ¹⁰Vidjeh nevolju koju Bog naprti ljudima, da se muče oko nje. ¹¹On čini sve lijepo u svoje vrijeme. I svijet je on predao njihovu istražujućem duhu, ali tako da ne može čovjek djelo što ga stvori Bog dokučiti od početka do svršetka. ¹²Spoznadoh: Ništa bolje nema za njih nego da se vesele i uživaju u životu. ¹³A i da čovjek jede i pije, i uživa život uza svu svoju muku, dar je to Božji. ¹⁴Spoznadoh: Sve što stvori Bog, traje vječno. Ne može se tomu ništa dodati, ništa od toga oduzeti. Bog je to uredio da bi ga se čovjek bojao. ¹⁵Što jest, to je već davno bilo. Što će biti, to je već odavna bilo. Što je prošlo, Bog opet donosi. ¹⁶Još nešto vidjeh pod nebom: umjesto prava – tu je vladala bezbožnost; umjesto pravednosti – tu je vladala prijevara. ¹⁷I ovako rekoh u svom srcu: Bog će suditi pobožnome kao bezbožniku. Jer on je vrijeme postavio za svako osnivanje i djelovanje. ¹⁸Ovako rekoh u svom srcu: Takvo je čovječje biće, da ih Bog iskušava te spoznaju da su kao stoka, jest, oni sami. ¹⁹Jer je sudbina ljudi i sudbina životinja jednaka sudbina. Kako umiru jedni, tako umiru drugi: isti dah imaju svi. Ništa ne nadvisuje čovjek životinju, jer je sve taština! ²⁰Sve ide na jedno mjesto. Sve je postalo od praha. Sve se u prah vraća. ²¹Tko zna uspinje li se životni dah čovjeka, ide li životni dah životinje u zemlju? ²²Tako vidjeh da ništa nema bolje čovjek nego da se veseli svojim djelima. To je njegova plaća. Jer tko će mu dati da sudjeluje u onom što će biti poslije njega?