Bijeda i zavist otimaju vrijednost životu

¹I opet vidjeh sve nasilje što se čini pod suncem. Gle: suze potlačenih kojima nema utješitelja! Nasilje izlazi iz rake njihovih tlačitelja. A nikoga nema da ih utješi. ²Tada sam smatrao mrtve, koji davno pomriješe, sretnijima nego žive, koji još žive, ³i sretnijim od jednih i drugih onoga koji se još nije rodio, koji nije vidio zla što pod suncem biva. ⁴Vidjeh da je svaki trud i svaka marljivost u radu samo zavist jednoga protiv drugog. I to je taština i trka za vjetrom. ⁵Luđak stavlja svoje ruke u krilo i hrani se svojim vlastitim mesom. ⁶Bolji je jedan pregršt mira, nego obje šake pune muke i trke za vjetrom. ⁷Opet vidjeh jednu taštinu pod suncem: ⁸Jedan jedini, nijedan drugi uz njega, nijedan sin, nijedan brat. Nema kraja svemu njegovu trudu. Njegove se oči ne mogu nasititi bogatstva. »Ali za koga se mučim i oduziman sebi svako uživanje?« I to je taština i loš posao! ⁹Bolje je dvojici nego jednome; jer za svoj trud dobiju dobru plaću. ¹⁰Jer padne li jedan, digne ga opet njegov drug. A teško onome koji padne! Nema drugoga koji bi mu pomogao da se podigne. ¹¹Spavaju li dvojica jedan uz drugoga, jedan ugrije drugoga. A kako će se jedan sam ugrijati? ¹²Ako tko i može nadjačati jednoga, dvojica će mu odoljeti. A ni trostruki se konac ne kida tako brzo. ¹³Bolji je dječak, siromašan a mudar, nego kralj, star a lud, koji više ne prima pouke. ¹⁴Onaj dođe iz tamnice na prijestolje, a bio se siromašan rodio pod tim kraljem. ¹⁵Vidjeh sve žive, koji hode pod suncem, na strani dječaka, drugoga, koji je stupio na njegovo mjesto. ¹⁶Nije bilo kraja mnoštvu naroda pred kojim je on išao. Pa tako je i to bila taština i trka za vjetrom! ¹⁷Pripazi na svoju nogu kad ideš u Božju kuću! Nježno se približiti, kako bi slušao, bolje je nego što prinose žrtve luđaci: oni ne znaju da čine zlo.