1. Makabejcima 13 — Biblija Šarić

Šimun naslijedio Jonatana

¹Šimun je doznao kako je Trifon skupio veliku vojsku da dođe u Judeju i da je uništi. ²Ujedno je opazio da je narod zbog toga u strahu i tjeskobi. Zato je uzašao u Jeruzalem i održao s narodom zborovanje. ³Ohrabrio ih je ovim riječima: »Vi znate koliko smo učinili ja, moja braća i obitelj mojega oca za Zakon i Svetište. Znate i za ratove koje smo vodili te za nevolje koje smo podnijeli. ⁴Zbog toga sva moja braća pomrla su za Izrael, ostao sam ja jedini. ⁵Međutim, daleko od mene da bih u svakom trenutku opasnosti bježao radi spašavanja vlastitog života, jer nisam bolji od svoje braće. ⁶Zato sam spreman boriti se za svoj narod, za svetišta te naše žene i djecu, jer su se skupili svi pogani iz mržnje prema nama da nas istrijebe.« ⁷Kad je narod čuo te riječi, silno se oduševio. ⁸I uskliknuo je u sav glas: »Budi ti naš vođa nakon tvoje braće Jude i Jonatana! ⁹Vodi nas u ratovima koje moramo poduzimati i činit ćemo sve što nam zapovjediš.« ¹⁰On je sabrao sve muškarce ratnike i dao žurno dovršiti zidove Jeruzalema i učvrstiti utvrdu oko grada. ¹¹Zatim je Absalomova sina Jonatana poslao s dovoljnim brojem vojnika u Jopu, a on je iz nje izbacio one koji su je bili zauzeli i učvrstio se u njoj.

Trifon ubio Jonatana na prijevaru

¹²Trifon se podigao s velikom vojskom iz Ptolemajide te pošao u Judeju, a Jonatana je poveo sa sobom kao zarobljenika. ¹³Šimun se utaborio u Adidi pred ravnicom. ¹⁴Kad je Trifon saznao da Šimun dolazi radi svojega brata Jonatana i da ga kani oteti u ratu, poslao je glasnike k njemu i poručio mu: ¹⁵»Mi držimo tvoga brata Jonatana u zatočeništvu zbog novca koji duguje kraljevskoj blagajni od služba koje je obnašao. ¹⁶Sada pošalji stotinu srebrnih talenata i dvojicu svojih sinova za taoce da nam ne pobjegne ako bismo ga prije pustili. Tek tada ćemo ga osloboditi.« ¹⁷Šimun je dobro uočio da mu govore s nakanom da ga prevare, ali je ipak poslao novac i dječake, da u njegovu narodu ne nastane velika pobuna ¹⁸kad počne govoriti: »Jonatan je poginuo zato što Šimun nije predao novac i dječake.« ¹⁹Tako dakle posla dječake i stotinu talenata. Ali onaj je prekršio svoju riječ i nije pustio Jonatana na slobodu. ²⁰Potom je Trifon provalio u zemlju i pustošio je. Kretao se zaobilazno, putom prema Adori, ali mu se Šimun suprotstvljao sa svojom vojskom kod svakoga mjesta kroz koje je on prolazio. ²¹Tada su ljudi iz jeruzalemske tvrđave poslali Trifonu glasnike s porukom da im pomogne tako što će hitno doći pustinjskim putom te im donijeti namirnice. ²²Trifon je spremio svu svoju konjicu za polazak, ali je one noći napadao debeli snijeg tako da nisu mogli krenuti zbog snijega. On se podigao te pošao u Gilead. ²³Kad se je približavao Baskami, dao je pogubiti Jonatana i ondje ga je dao ukopati. ²⁴Nakon toga Trifon je odustao i otišao u svoju zemlju. ²⁵Šimun je na to poslao po kosti svojega brata Jonatana i sahranio ih u Modinu, gradu svojih otaca. ²⁶Sav je Izrael održao za njim veliko tugovanje, i oplakivali su ga mnogo dana. ²⁷Šimun je podigao nad grobom svojega oca i svoje braće visok i izdaleka vidljiv spomenik iz glatka kamena sprijeda i straga. ²⁸Također je postavio sedam piramida, jednu prema drugoj: ocu, majci i četvorici braće. ²⁹Usto, sagradio je uokolo visoke stupove. Na stupove je dao postaviti za vječni spomen ratnu opremu i pokraj opreme uklesati lađe da gledaju svi koji plove morem. ³⁰Taj nadgrobni spomenik, što ga on podiže u Modinu, postoji do dana današnjega.

Slomljen poganski jaram

³¹Trifon je obmanuo mladoga kralja Antioha i dao ga pogubiti. ³²Zatim je preuzeo kraljevsku vlast, okrunio se krunom Azije i navalio veliko zlo na zemlju. ³³Šimun je izgradio tvrđave u Judeji, opskrbio ih visokim kulama i jakim zidovima, vratima s prijevornicama i nabavio hrane u utvrde. ³⁴Potom je Šimun izabrao nekoliko muževa te ih poslao kralju Demetriju s molbom da zemlju izuzme od poreza, jer je čitavo Trifonovo postupanje bilo samo otimačina. ³⁵Kralj Demetrije uslišio mu je molbu te odgovorio sljedećim pismom: ³⁶»Kralj Demetrije pozdravlja Šimuna, velikog svećenika i prijatelja kraljeva, također starješine i Židovski narod. ³⁷Primili smo zlatni vijenac i palminu grančicu koju ste poslali i mi smo spremni zaključiti s vama trajni mir. Pisat ćemo nadglednicima poreza neka vam otpuste vaše dugove. ³⁸Povlastice koje smo vam dali neka ostanu na snazi, a tvrđave koje ste vi izgradili ostat će vama. ³⁹Opraštamo vam propuste i pogrješke do današnjega dana. Također vam opraštamo porez koji dugujete kruni. Ako je u Jeruzalemu još nešto bilo plaćano kao porez, neka se odsad ne plaća. ⁴⁰Ako među vama ima muškaraca sposobnih za našu vojsku, mogu se upisati. Mir neka od sada vlada među nama!« ⁴¹Tako je godine 170. okončan jaram pogana nad Izraelom ⁴²i narod je počeo pisati na natpisima i ugovorima: »Prve godine Šimuna, židovskoga velikog svećenika, zapovjednika i vođe.«

Šimun osvaja Gezer i jeruzalemsku tvrđavu

⁴³U one dane Šimun je organizirao opsadu Gezera: postavio je oko njega vojsku, načinio pokretnu kulu, primaknuo je gradu, srušio jednu od kula i zauzeo je. ⁴⁴Vojnici su iz pokretne kule ušli u grad i prouzročili veliku pomutnju. ⁴⁵Muškarci iz grada zajedno sa ženama i djecom popeli su se na zid, razderali odjeću te zamolili Šimuna za mir ⁴⁶vapeći: »Ne postupaj s nama po našim zločinima, nego po svom milosrđu!« ⁴⁷Šimun je pristao i nije ih poubijao. Ali ih je protjerao iz grada, dao očistiti kuće u kojima su bili idolski likovi i tada je ušao uz psalme i hvalospjeve. ⁴⁸Odstranio je iz grada svaku nečistoću, naselio tamo ljude vjerne Zakonu, utvrdio ga te i sebi ondje sagradio kuću. ⁴⁹Stanovnici jeruzalemske tvrđave ometali su ostalim stanovnicima grada izlaženje i ulaženje te kupovanje i prodavanje. Ovi su podnosili tešku oskudicu tako da su neki od njih poumirali od gladi. ⁵⁰Obratili su se Šimunu da im pruži desnicu, i on je to učinio. Istjerao je stanovnike tvrđave otamo i očistio tvrđavu od nečistoće. ⁵¹Onda su 23. dana drugoga mjeseca godine 171. ušli u nju s hvalospjevom, s palminim granama, s citrama, cimbalima i harfama, s pjesmama i himnima, jer je glavni neprijatelj bio istrijebljen iz Izraela. ⁵²On je odredio da se ovaj dan svetkuje svake godine kao dan radosti. Zatim je utvrdio hramsku goru u predjelu tvrđave te se ondje nastanio i on sa svojima. ⁵³Kad je Šimun uvidio da je njegov sin Ivan postao zreo muškarac, postavio ga je zapovjednikom sve vojske, a on je imao prebivalište u Gezeru.