1. Makabejcima 14 — Biblija Šarić

Slavno doba Šimunova vladanja

¹Godine 172. sabrao je kralj Demetrije svoju vojsku i pošao u Mediju, da prikupi pomoć za ratovanje protiv Trifona. ²A kad je perzijski i medijski kralj Arsak doznao da je Demetrije ušao u njegovu zemlju, poslao je jednoga od svojih zapovjednika da ga uhvati živa. ³Ovaj je otišao, potukao Demetrijevu vojsku, zarobio njega i doveo ga k Arsaku koji ga je dao baciti u tamnicu. ⁴U dane Šimuna cijela je zemlja Judeja uživala mir, jer se on trudio oko dobra svoga naroda, a oni su se radovali njegovoj moći i slavi u sve dane. ⁵Uza svu svoju slavu zauzeo je još Jopu te je učinio lukom iz koje se plovi na morske otoke. ⁶Proširio je granice svojega naroda i gospodario je svojim područjem. ⁷Doveo je brojne zarobljenike te zagospodario nad Gezerom, Bet Šeanom i jeruzalemskom tvrđavom iz koje je odstranio nečistoću. Nitko mu se nije suprotstavljao. ⁸Stanovnici su mogli u miru obrađivati svoju zemlju, a zemlja je davala svoj urod, a stabla po ravnicama svoje plodove. ⁹Starci su zasjedali na trgovima te svi raspravljali o blagostanju, a mladići su s ponosom nosili ratnu opremu. ¹⁰Šimun je nabavljao hranu za gradove i izgradio ih u utvrde. Zato mu se slavno ime pročulo do nakraj zemlje. ¹¹Osigurao je mir u zemlji i stoga se Izrael silno radovao. ¹²Svaki je sjedio pod svojim trsom i pod svojom smokvom, i nitko mu nije zadavao straha. ¹³Nije više bilo onih koji bi ratovali protiv Židova, jer su kraljevi bili uništeni u ono vrijeme. ¹⁴Svima skromnima u narodu davao je potporu; revnovao je za Zakon, a uništavao sve kršitelje Zakona i zločince. ¹⁵Ukrasio je Svetište te pribavio više svetog posuđa.

Obnova saveza sa Spartom i Rimom

¹⁶Kad je do Rima i Sparte doprla vijest da je umro Jonatan, bili su veoma ožalošćeni. ¹⁷Međutim, kad su čuli da ga je njegov brat Šimun naslijedio u službi velikog svećenika te da upravlja zemljom i njezinim gradovima, ¹⁸poslali su im pismo na brončanim pločicama s prijedlogom da obnove s njim prijateljstvo i savez što su ga bili sklopili s njegovom braćom Judom i Jonatanom. ¹⁹Ovo je pismo bilo pročitano na skupu u Jeruzalemu. ²⁰Prijepis pisma što su ga poslali Spartanci: »Glavari i građani Spartanaca pozdravljaju velikog svećenika Šimuna, starješine, svećenike i ostali židovski narod, svoju braću. ²¹Poslanici koje ste poslali našemu narodu izvijestili su nas o vašim uspjesima i blagostanju i obradovali smo se njihovu dolasku. ²²Ono što su oni kazali unijeli smo u službene spise svoga naroda ovako: Antiohov sin Numen i Jasonov sin Antipater pohodili su nas kao izaslanici Židova radi obnavljanja prijateljstva s nama. ²³Našem je narodu bilo drago što ih može primiti uz doličnu počast te odložiti prijepis njihova izvještaja u službenu pismohranu na spomen spartanskom narodu. Prijepis je poslan velikom svećeniku Šimunu.« ²⁴Šimun je zatim poslao Numena u Rim s velikim zlatnim štitom težine tisuću mina da s njima potvrdi savez.

Natpis u počast Šimunu

²⁵Kad je narod saslušao te riječi, zapitali su: »Kakvu čast da ukažemo Šimunu i njegovim sinovima? ²⁶On, njegova braća i rod oca njegova postupali su hrabro otjeravši neprijatelje Izraela i uspostavivši slobodu.« Tako su priredili natpis na brončanim pločicama te ga postavili na stupove na gori Sionu. ²⁷Evo toga natpisa: »18. dana mjeseca elula, godine 172., što je treća godina vladanja velikog svećenika Šimuna, ²⁸na velikom zborovanju svećenikâ naroda, predstojnikâ naroda i upravitelja pokrajina odlučeno je ovo: ²⁹nakon čestih ratova na ovom području Matatijin sin Šimun iz roda Jaribova i njegova braća izložili su opasnosti svoj život te se dizali na neprijatelje svoga naroda za opstanak njihova Svetišta i Zakona i time su stekli veliku slavu svome narodu. ³⁰Jonatan je okupio svoj narod i postao veliki svećenik u njemu, zatim je bio pridružen svojim ocima. ³¹Onda su njegovi neprijatelji zasnovali upasti u njihovu zemlju te uništiti zemlju i staviti ruku na Svetište. ³²Tada se podigao Šimun, ratovao je za svoj narod, žrtvovao je velik dio svojega imutka da opremi muškarce za vojsku svoga naroda i uveo je za njih plaću. ³³Utvrdio je gradove Judeje i Betsur na granici Judeje gdje je prije bilo oružje neprijatelja i tu postavio posadu sastavljenu od židovskih muškaraca. ³⁴Utvrdio je Jopu na moru i Gezer na području Azota, gdje su prije bili smješteni neprijatelji, naselio tamo Židove i opskrbio ih svime što je bilo potrebno za uzdržavanje. ³⁵Pošto je narod vidio Šimunovu vjernost i spremnost da proslavi svoj narod, postavili su ga za svojega vođu i velikog svećenika zbog svega što je učinio te zbog pravednosti i vjernosti koju je iskazao svojemu narodu kao i zbog nastojanja da na svaki način podigne narod. ³⁶U njegove dane narod je uspio s pomoću njegove ruke istrijebiti pogane iz svoje zemlje, također one koji su u Davidovu gradu Jeruzalemu sebi bili podigli tvrđavu, iz koje su provaljivali, kaljali prostor oko Hrama i time zadavali težak udarac čistoći Svetišta. ³⁷U tvrđavu je postavio židovsku posadu te je još utvrdio radi sigurnosti zemlje i grada i povisio zidove Jeruzalema. ³⁸Na temelju toga kralj Demetrije postavio ga je u službu velikog svećenika, ³⁹ubrojio ga među svoje prijatelje i iskazao mu veliku čast. ⁴⁰Čuo je naime da Rimljani drže Židove za prijatelje, saveznike i braću te da su s poštovanjem primili Šimunove poslanike. ⁴¹Kralj je također čuo da su Židovi i svećenici odlučili da im Šimun bude vođa i veliki svećenik stalno, dok ne dođe vjerodostojni prorok. ⁴²Također da bude zapovjednik njihove vojske, da se brine za održavanje Svetište ta da odabire nadglednike radova, pokrajina, oružja i utvrda! ⁴³Zatim da čuva Svetište, da ga svi slušaju te da na svim javnim spisima zemlje bude upisano njegovo ime. On se smije odijevati u grimiz i zlato. ⁴⁴Nadalje, nikomu od naroda ili od svećenika nije dopušteno nešto od ovoga izbrisati, protiviti se njegovim odredbama, sazivati skup u zemlji bez njegova pristanka, odijevati se u grimiz ili nositi zlatnu kopču. ⁴⁵Tko nešto učini protiv ovoga ili prekrši koju od ovih odredbi, neka bude kažnjen.« ⁴⁶Tako zaključi sav narod da Šimun ima pravo djelovati kako sadrže ove odredbe. ⁴⁷Šimun je spremno prihvatio da bude veliki svećenik, strateg i etnarh židovskog naroda i svećenika te da svima bude na čelu. ⁴⁸Odlučeno je da se ovaj dekret napiše na brončane pločice te da se postavi unutar hramske ograde na vidljivu mjestu, ⁴⁹a prijepis da se odloži u riznicu za Šimuna i njegove sinove.