David u filistejskoj zemlji

¹David reče sebi: »Jednoga dana ipak će me Šaulova ruka smaknuti. Ne preostaje mi ništa bolje nego da pobjegnem u zemlju Filistejaca. Tada će Šaul odustati od toga da me dalje traži po svemu Izraelovu području, i tako ću ja izmaknuti njegovoj ruci.« ²Tako se podiže David i ode sa šest stotina ljudi što ih je imao uza se k Akišu, Maokovu sinu, gatskomu kralju. ³David se nastani kod Akiša u Gatu, on i njegovi ljudi, svaki sa svojom obitelju. David sa svoje obje žene, Ahinoamom od Jizreela i Abigajilom, Nabalovom ženom, iz Karmela. ⁴Kad javiše Šaulu da je David utekao u Gat, nije ga dalje progonio. ⁵A David reče Akišu: »Ako sam našao milost u tvojim očima, neka mi se da za boravište jedan grad u zemlji, da mogu ondje stanovati. Čemu da tvoj sluga stanuje kod tebe u kraljevskom gradu?« ⁶I dade mu Akiš onoga dana Siklag. Zato Siklag pripada kraljevima Judinim do dana današnjega. ⁷I ostade David u zemlji Filistejaca jednu godinu i četiri mjeseca. ⁸David je sada izlazio sa svojim ljudima. Oni su udarali na Gešurce, Girzijce i Amalečane; jer su to bili od starine stanovnici zemlje od Telama do Šura i Egipta. ⁹Kad bi god David udario na zemlju, ne bi ostavio na životu ni ljude ni žene, uzeo bi ovce, goveda, magarce, deve i ruho, vratio bi se i došao opet k Akišu. ¹⁰Ako bi Akiš onda pitao: »Gdje ste ovaj put udarili?«, odgovorio bi David: »U južnoj zemlji Judinoj« ili »U južnoj zemlji jerahmeelskoj« ili »U južnoj zemlji kenijskoj.« ¹¹Ljude i žene nije David ostavljao na životu zato da ih ne mora dovesti u Gat; jer je mislio: »Neka ne svjedoče protiv nas: Tako i tako činio je David.« Tako je postupao David za sve vrijeme što ga je proveo u zemlji Filistejaca. ¹²Akiš se pouzdavao u Davida, jer je mislio: »Omrznuo je svom narodu Izraelu. Tako će mi biti sluga zauvijek.«