Psalmi 77 — Biblija Šarić

Sjećati se Gospodnjih djela

1 Upravitelju pjevačkoga zbora.

Po Jedutunu. Asafov. Psalam.

²Glasom svojim vapim k Bogu; moj se glas uzdiže k Bogu i on me čuje. ³U dan moje nevolje tražio sam svoga Gospoda! Noću moja ruka bez prestanka ostade ispružena i moja se duša ne da utješiti. ⁴Spomenem se Boga i uzdišem; kad razmišljam, klone moje srce. ⁵Ne daš da mi se zaklope oči, smeten sam, ne mogu govoriti. ⁶Mislim na prošle dane; sjećam se davnih godina. ⁷Noću promišljam o svojoj pjesmi, mislim u svom srcu i moj duh istražuje. ⁸»Zar će se dovijeka gnjeviti moj Gospodin? Zar se više nikada ne će smilovati? ⁹Zar je zauvijek prestala njegova ljubav? Zar je propalo njegovo obećanje od pokoljenja do pokoljenja? ¹⁰Zar je Bog zaboravio biti milostiv i zar je u gnjevu zatvorio svoje milosrđe?« ¹¹I rekoh: To je moja bol što se promijenila desnica Višnjega. ¹²Spominjem se Gospodnjih djela; sjećam se negdašnjih tvojih čudesa. ¹³Mislim o svim tvojim djelima, razmišljam o tvojim velikim činima. ¹⁴Svet je tvoj put, o Bože! Koji je bog tako velik kao naš Bog? ¹⁵Ti si Bog koji činiš čudesa; ti si objavio svoju moć na narodima. ¹⁶Svojom mišicom si otkupio svoj narod, sinove Jakovljeve i Josipove. ¹⁷Vidješe te vode, o Bože, vidješe te vode i ustuknuše, bezdani se uzburkaše. ¹⁸Oblaci su izlijevali vode, gusti oblaci zatutnjiše gromovima, munje su sijevale naokolo. ¹⁹Grmljavina u vihoru se orila, munje su osvjetljavale krug zemaljski; zemlja se tresla i njihala. ²⁰Kroz more prostirao se tvoj put, kroz silne vode tvoja staza; a tragova tvojih nitko ne vidje. ²¹Vodio si svoj narod kao stado rukom Mojsija i Arona.