Pouka iz povijesti

1 Poučna pjesma.

Asafova.

²Otvorit ću za pouku svoja usta i pričat ću tajne iz davnine. ³Ono što slušasmo i doznasmo, što nam pripovijedaše naši oci, ⁴to ne ćemo zatajiti njihovoj djeci, nego ćemo predati budućemu naraštaju slavna Gospodnja djela, njegovu moć i čudesa što ih je činio. ⁵Svjedočanstvo postavi u Jakovu; u Izraelu Zakon postavi i zapovjedi našim ocima da o njemu pouče svoju djecu, ⁶da to sazna budući naraštaj i djeca koja će se roditi; baštinili su to da pripovijedaju svojoj djeci, ⁷da bi i oni stavljali u Boga svoje ufanje i da ne bi zaboravili Božjih djela, već da bi bili poslušni njegovim zapovijedima, ⁸i da ne bi postali kao njihovi oci, rod izopačen i nevjeran, rod nestalan svojim srcem i nevjeran Bogu svojim duhom. ⁹Efraimovi sinovi, lukom naoružani strijelci, u dan boja okrenuše leđa. ¹⁰Ne održaše saveza Božjega; ne htjedoše ići po Zakonu njegovu. ¹¹Zaboraviše njegova djela i čudesa koja su gledali. ¹²Pred očima njihovih otaca učini čudesa u Egipatskoj zemlji, u području Soan. ¹³Razdvoji more i provede ih, a vode kao nasip uzdiže. ¹⁴Vodio ih je danju oblakom, a svu noć svijetlim ognjem. ¹⁵Rastvori stijenu u pustinji i napoji ih obiljem vode kao iz bezdana. ¹⁶Izvede potoke iz hridi i dade da vode teku kao rijeke. ¹⁷Ali oni nastaviše griješiti protiv njega i prkositi Svevišnjemu u pustinji. ¹⁸I kušali su Boga u svojim srcima ištući jela za svoju pohlepu. ¹⁹A govorili su protiv Boga: »Može li Bog zgotoviti stol u pustinji? ²⁰Doduše, on udari u kamen i potekoše vode, i potoci se razliše: a može li još i kruha dati i mesa pripraviti svojemu narodu?« ²¹A kad je Gospod to čuo, razgnjevi se i oganj raspali protiv Jakova; gnjev podiže i protiv Izraela, ²²jer ne vjerovaše u Boga i ne pouzdavahu se u njegovo spasenje. ²³Tad odozgo zapovjedi oblacima i otvori nebeske brane. ²⁴Kao dažd pusti da im pada mana za jelo i dade im kruh s neba. ²⁵Kruh Jakih blagovaše čovjek; posla im hrane u izobilju. ²⁶Pokrenu na nebu vjetar istočnjak i svojom jakošću navede južnjak. ²⁷Kao prahom zasu ih mesom i kao morskim pijeskom krilatim pticama. ²⁸Padaše usred njihova tabora i oko njihovih šatora. ²⁹Jeli su i sasvim se nasitiše; dade im više nego što su željeli. ³⁰Još ih ne prođe njihova pohlepa, još je jelo bilo u njihovim ustima, ³¹kad se gnjev Božji raspali protiv njih i pomori najjače među njima; i mladiće Izraelove pobije. ³²Uza sve to griješili su dalje i nisu vjerovali u čudesna djela njegova. ³³I skonča njihove dane u jednom dahu i njihove godine u stravi. ³⁴Kad ih ubijaše, tada bi ga tražili, obraćali bi se i čeznuli za Bogom. ³⁵Sjećali su se da je Bog njihova utvrda i Bog Svevišnji njihov otkupitelj. ³⁶Ali bi ga opet varali svojim ustima i lagali mu svojim jezikom. ³⁷Njihovo srce nije bilo odano njemu, niti su bili vjerni njegovu Savezu. ³⁸A on je bio milostiv i opraštao je krivnju i nije ih uništio; često bi sustezao svoj gnjev i ne bi usplamtio svom svojom jarosti. ³⁹Pomislio bi da su od mesa, dah koji prolazi i ne vraća se. ⁴⁰Koliko su mu puta prkosili u pustinji i ožalostili ga u pustoši! ⁴¹Nanovo su iskušavali Boga i žalostili Sveca Izraelova. ⁴²Nisu se sjećali njegove ruke, ni dana kad ih izbavi od tlačitelja, ⁴³ni znakâ njegovih koje učini u Egiptu, niti čudesa u području Soana. ⁴⁴Pretvori u krv njihove rijeke i potoke, da ne mogoše piti. ⁴⁵Posla na njih obade da ih grizu i žabe da ih more. ⁴⁶Njihovu žetvu predade žderaču i plod njihova rada skakavcu. ⁴⁷Njihove vinograde udari gradom i njihove smokve slanom. ⁴⁸Tuči predade njihovu stoku, njihova stada munji. ⁴⁹I sruči na njih žestinu gnjeva svojega, jarost, srdžbu i nevolju, poslanike vjesnikâ nesreće. ⁵⁰Tako pripravi stazu svome gnjevu, ne poštedi im duše od smrti i njihov život predade kugi. ⁵¹Pobi sve prvorođence u Egiptu, prvijence u Hamovim šatorima. ⁵²I povede svoj narod kao ovce i vodio ih je kao stado kroz pustinju. ⁵³Vodio ih je sigurno i nisu se bojali, a njihove neprijatelje zatrpa more. ⁵⁴Dovede ih na mjesto svoga Svetišta, na goru koju osvoji njegova desnica. ⁵⁵I odagna ispred njih pogane; konopom im razdijeli njihovu baštinu i u njihove šatore naseli plemena Izraelova. ⁵⁶Ali su oni iskušavali i ljutili Boga Svevišnjega, i nisu držali njegove uredbe. ⁵⁷Otpadoše i iznevjeriše se kao njihovi oci, zatajiše kao varljiv luk. ⁵⁸Rasrdiše ga svojim uzvišicama i svojim idolima na ljubomoru ga natjeraše. ⁵⁹Čuo je to Bog i razgnjevio se, odbaci posve Izraela. ⁶⁰Ostavio je svoje prebivalište u Šilu, šator u kojemu je prebivao među ljudima. ⁶¹Onda dade u ropstvo svoju snagu, i svoj ponos u neprijateljeve ruke. ⁶²I predade maču svoj narod; i planu na svoju baštinu. ⁶³Njegove mladiće proždre oganj, i njegovim se djevojkama ne zapjeva pjesma. ⁶⁴Njegovi svećenici padoše od mača; njihove udovice ne zaplakaše. ⁶⁵Ali se tad kao iza sna probudi Gospodin, k'o junak od vina opijen. ⁶⁶I pobi svoje neprijatelje s leđa, osramoti ih dovijeka. ⁶⁷Tad odbaci šator Josipov, ne dopade mu se Efraimovo pleme. ⁶⁸Nego izabra Judino pleme, goru Sion koja mu omilje. ⁶⁹Sagradi svoje svetište k'o nebo visoko, kao zemlju koju utemelji zavijeke. ⁷⁰I izabra Davida slugu svoga, uze ga od ovčjih torova. ⁷¹Uze ga od ovaca dojilica da pase Jakova, njegov narod, i Izraela, njegovu baštinu. ⁷²I on ih je pasao pobožnim srcem, vodio ih je vještinom svojih ruku.