Tužaljka poslije razorenja Jeruzalema

1 Psalam. Asafov.

²Trupla tvojih slugu dadoše nebeskim pticama za hranu, tjelesa tvojih pravednika zvijerima zemaljskim. ³Proliše njihovu krv kao vodu oko Jeruzalema, i nije bilo nikoga da ih ukopa. ⁴Postadosmo sramota svojim susjedima, ruglo i prezir onima koji nas okružuju. ⁵Dokle još, Gospodine, zar ćeš se dovijeka gnjeviti? Dokle će tvoja ljubomora gorjeti kao oganj? ⁶Izlij svoj gnjev na pogane koji te ne poznaju, na kraljevstva koja ne prizivaju tvoga imena! ⁷Jer proždriješe Jakova i njegovo prebivalište opustješe. ⁸Ne ubrajaj nama grijehe otaca! Tvoje milosrđe nek' nam brzo dođe ususret jer smo u velikoj nevolji! ⁹Pomozi nam, Bože, spasenje naše, zbog slave svoga imena, oslobodi nas i oprosti nam naše grijehe zbog svojega imena! ¹⁰Zašto da kažu neznabošci: »Gdje je njihov Bog?« Neka se na neznabošcima, pred našim očima, pokaže kako osvećuješ prolivenu krv svojih slugu! ¹¹Nek' prodre do tebe uzdah sužnja! Snagom svoje mišice oslobodi osuđene na smrt! ¹²A plati sedmerostruko u njedra našim susjedima psovanje kojim te grdiše, Gospodine! ¹³A mi, tvoj narod, ovce paše tvoje, zahvaljivat ćemo ti dovijeka, od koljena do koljena navješćivat ćemo tvoju slavu.