Hvalospjev i molitva Bogu vjernome

1 Poučna pjesma.

Etana Ezrahite.

²Svagda ću pjevati o ljubavi Gospodnjoj, od koljena do koljena navješćivat ću svojim usnama tvoju vjernost. ³Da, ja rekoh: »Ljubav je sazdana zavijeke!« – u nebu si utvrdio svoju vjernost. ⁴»Sklopih Savez sa svojim izabranima, zakleh se Davidu svome sluzi. ⁵Dovijeka ću održati tvoje potomstvo, tvoje ću prijestolje podići za sva koljena!« ⁶Nebesa slave tvoja čudesa i vjernost, Gospode, u svetoj zajednici. ⁷Jer tko je u oblacima ravan Gospodu? Tko je sličan Gospodu među Božjim sinovima? ⁸Bog koji je strahovit u vijeću svetih, silan i strašan svima oko njega? ⁹Gospode, Bože nad vojskama, tko je kao ti? Snažan si, Gospode, i tvoja vjernost te okružuje. ¹⁰Ti vladaš nad silom mora; huku morskih valova ti krotiš. ¹¹Ti zgazi i sasiječe Rahaba, svojom jakom mišicom razasu neprijatelje svoje. ¹²Tvoje je nebo, i tvoja je zemlja; krug zemaljski ti si sazdao i što je god na njemu. ¹³Ti stvori sjever i jug, Tabor i Hermon kliču tvome imenu. ¹⁴Tvoja je mišica snažna, tvoja je ruka jaka, desnica je tvoja uzdignuta. ¹⁵Pravo i pravednost stupovi su tvome prijestolju; ljubav i istina stupaju pred licem tvojim. ¹⁶Blago narodu koji ti zna klicati, koji ide u svjetlosti tvoga lica, Gospode! ¹⁷U tvom se imenu raduje uvijek i pravednošću se tvojom uzvisuje. ¹⁸Jer ti si ponos snage njihove! Po tvojoj milosti raste snaga naša. ¹⁹Jer Gospod je štit naš, Svetac Izraelov kralj je naš. ²⁰Nekoć si govorio u viđenju svojim pobožnima. Ti reče: »Stavih krunu junaku, uzvisih mladića iz naroda. ²¹Nađoh Davida, slugu svoga, pomazah ga svojim svetim uljem, ²²da moja ruka bude s njim, i moja mišica da ga krijepi. ²³Nikad ga ne će neprijatelj nadvladati; bezbožnik ga ne će potlačiti. ²⁴Neprijatelje ću njegove pred njim satrti, mrzitelje ću njegove udariti. ²⁵Pratit će ga moja vjernost i moja milost! U mojem imenu rast će mu snaga. ²⁶Pružit ću nad more njegovu lijevu ruku, na rijeke desnicu njegovu. ²⁷On će me zvati: »Ti si moj Otac! Bog moj, stijena moga spasenja.« ²⁸A ja ću ga učiniti prvorođencem, najvišim među zemaljskim kraljevima. ²⁹Dovijeka ću mu sačuvati svoju milost; moj Savez s njim bit će vjeran. ³⁰Potomstvo ću njegovo uzdržati vječno, njegovo prijestolje kao dane nebeske. ³¹A ako njegovi sinovi ostave moj Zakon i ne budu hodili po odredbama mojim; ³²ako prekrše moje zakone i moje zapovijedi ne budu čuvali, ³³kaznit ću šibom grijehe njihove i bičevima njihovo bezakonje. ³⁴Ali svoje milosti ne ću uzeti od njega niti ću svoje vjernosti prekršiti. ³⁵Nikada ne ću pogaziti svojega Saveza i što su izrekla moja usta ne ću poreći. ³⁶Jednom se svojom svetošću zakleh: – Davidu slagati ne ću! ³⁷Potomstvo će njegovo ostati dovijeka i njegovo prijestolje kao sunce preda mnom! ³⁸Ostat će zauvijek kao mjesec, vjerni svjedok na nebu!« ³⁹A sad si ga odbacio i prezreo, gnjevom si se ražestio na svoga pomazanika. ⁴⁰Prezreo si Savez sa svojim slugom, krunu si njegovu u blato bacio. ⁴¹Satro si sve njegove zidove, razvalio njegove tvrđave. ⁴²Plijeni ga tko god onuda prođe, postade podsmijeh svojim susjedima. ⁴³Uzvisio si desnicu njegovih tlačitelja, obradovao si sve njegove neprijatelje. ⁴⁴Otupio si oštricu njegova mača i nisi mu pomogao u boju. ⁴⁵Učinio si kraj sjaju njegovu, njegovo si prijestolje na zemlju srušio. ⁴⁶Skratio si dane njegove mladosti i pokrio ga sramotom. ⁴⁷Dokle ćeš, Gospode? Zar ćeš se skrivati zauvijek? Zar će kao oganj plamtjeti tvoj gnjev? ⁴⁸Sjeti se kako je kratak život moj i kako si prolazne stvorio sve sinove čovječje? ⁴⁹Koji je to čovjek koji živi, a da ne mora vidjeti smrt? Tko će sačuvati njegov život od moći Podzemlja? ⁵⁰Gdje su tvoje milosti, Gospode, kojim si se nekoć u svojoj vjernosti zakleo Davidu? ⁵¹Sjeti se, Gospode, uvrede tvojim slugama; što sve morah podnijeti od raznih naroda. ⁵²Tvoji neprijatelji su grdili, Gospode; nasrtali su na staze tvoga pomazanika. ⁵³Neka je blagoslovljen Gospod uvijeke! Amen! Amen!