Četvrta knjiga

Molitva u krhkosti života

¹Molitva. Mojsija. Čovjeka Božjega. Gospodine, ti si nam bio Prebivalište kroz pokoljenja i pokoljenja! ²Prije nego postadoše gore, i prije nego si sazdao zemlju i svijet, od vijeka do vijeka ti jesi, Bože! ³Ti vraćaš čovjeka u prah govoreći: »Vratite se, sinovi čovječji!« ⁴Jer u tvojim je očima tisuća godina kao jučerašnji dan koji je minuo i kao straža noćna. ⁵Odnosiš ih kao san koji ujutro nestaje, kao mlada trava su koja prolazi: ⁶ujutro procvate i ozeleni; navečer se kosi i suši. ⁷Doista, nestaje nas od tvojega gnjeva, i prestrašeni smo od srdžbe tvoje. ⁸Stavio si naše krivnje pred sebe, naše tajne krivnje na svjetlost svojega lica. ⁹Da, svi naši dani nestaju u tvom gnjevu, naše godine iščezavaju kao uzdah. ¹⁰Vrijeme našega života traje sedamdeset, a ako smo snažni i osamdeset godina, a većina od njih muka je i žalost jer brzo prolaze i mi odlijećemo odavde. ¹¹Tko poznaje silu tvojega gnjeva i tvoju srdžbu da bi te se bojao? ¹²Nauči nas dane naše brojiti da dobijemo mudro srce! ¹³Vrati se, Gospode! Dokle ćeš tako? Smiluj se svojim slugama! ¹⁴Okrijepi nas ujutro svojom dobrotom da se radujemo i veselimo u sve svoje dane! ¹⁵Obraduj nas za one dane kad si nas ponizio, za godine kad smo gledali nesreću! ¹⁶Neka se pokaže na tvojim slugama tvoje djelo, tvoja slava na njihovoj djeci! ¹⁷Neka bude nad nama dobrota Gospodina, Boga našega! Nek nam uspije djelo naših ruku! Djelo naših ruku nek nam uspije!