Idolopoklonička služba u Danovu plemenu

¹U ono vrijeme nije bilo kralja u Izraelu. Tada je Danovo pleme tražilo sebi baštinski posjed, gdje bi se nastanilo: jer mu dotad nije bila još dopala baština među plemenima Izraelovim. ²Zato poslaše Danovi sinovi iz svojega plemena pet ljudi, ljude osobito valjane, iz graničnoga područja, iz Sore i Eštaola, da uhode i upoznaju zemlju. Oni im rekoše: »Idite i uhodite zemlju!« I oni dođoše u Efrajimovu goru, do Mikine kuće, gdje prenoćiše. ³Kad su bili kod Mikine kuće i prepoznali glas mladoga levita, navratiše tamo i upitaše ga: »Tko te dovede ovamo? Što tu radiš? Što zaslužuješ ovdje?« ⁴On im odgovori: »Tako i tako učini Mika sa mnom. On me nagovori i ja postadoh njegov svećenik.« ⁵Oni mu rekoše: »Pa upitaj Boga da znamo hoće li nam biti sretan put na koji pođosmo!« ⁶Nato im svećenik dade savjet: »Idite s mirom! Po volji je Bogu put kojim idete.« ⁷Tako pođe dalje tih pet ljudi, dođoše u Laiš i vidješe da ljudi što su tamo prebivali žive po običaju Sidonaca: bezbrižno, tiho i mirno. Nijedan nije zametao kavge. Moglo se je nesmetano uživati u svom posjedu. Bili su daleko od Sidonaca i s ostalim svijetom nisu imali nikakva dodira. ⁸Pa kad se vratiše k svojoj braći u Soru i Eštaol, upitaše ih njihova braća: »Što nam imate dojaviti?« ⁹Oni odgovoriše: »Ustajte, idimo na njih! Jer vidjesmo zemlju koja je doista vrlo dobra. Hoćete li još biti neodlučni? Ne budite neodlučni u tome da se tamo zaputite, tamo odete i zaposjednete zemlju! ¹⁰Kad dođete tamo, naći ćete bezbrižan narod, zemlju vrlo prostranu – Bog je daje u vaše ruke – i mjesto kojemu ne nedostaje ništa od onoga što ima na zemlji.« ¹¹Tada se otamo podiže šest stotina naoružanih ljudi iz plemena Danova, od Sore i Eštaola. ¹²Oni se na svome putu utaboriše kod Kirjat Jearima. Zato se ono mjesto zove Mahaneh-Dan do dana današnjega. Leži zapadno od Kirjat Jearima. ¹³Odatle pođoše dalje u Efrajimovu goru i dođoše do Mikine kuće. ¹⁴Petorica ljudi, koji su bili uhodili zemlju Laiš, obratiše se svojoj braći ovim riječima: »A znate li da se u ovim kućama nalaze efod, terafi i rezan i liven lik? Sada gledajte što ćete činiti.« ¹⁵I oni svratiše onamo, uđoše u kuću mladoga levita, u Mikinu kuću, i pozdraviše ga. ¹⁶Šest stotina naoružanih Danovih sinova ostade pred vratima. ¹⁷Petorica ljudi, koji su bili uhodili zemlju i ovamo došli, uđoše gore i uzeše rezani lik, efod, terafe i liveni lik, dok je svećenik ostao kod šest stotina naoružanih ljudi pred vratima. ¹⁸Kad su oni bili ušli u Mikinu kuću i uzeli rezani lik, efod, terafi i liveni lik, upita ih svećenik: »Što to radite?« ¹⁹Oni mu odgovoriše: »Tiho, stavi ruku na usta, pođi s nama i budi naš otac i svećenik! Je li bolje za te da budeš svećenik u kući samo jednoga čovjeka ili svećenik jednog plemena u Izraelu?« ²⁰Obradovan time uze svećenik efod, terafe i rezani lik i pridruži se ljudima. ²¹Oni se digoše i odoše dalje. Djecu, stado i blago postaviše naprijed. ²²Kad su se bili udaljili od Mikine kuće, ljudi što su stanovali u kućama kod Mikine kuće skupiše se i pođoše u potjeru za Danovim sinovima. ²³Kad su dozvali Danove sinove, okrenuše se oni i upitaše Mihu: »Što ti je te si skupio te ljude?« ²⁴On odgovori: »Mojega boga, što sam ga načinio, uzeli ste mi zajedno sa svećenikom i otišli ste. Što mi još osta? Kako me možete još pitati: Što ti je?« ²⁵A sinovi mu Danovi odvratiše: »Ne viči dalje za nama! Inače bi se mogli gnjevni ljudi na vas oboriti, i mogli biste izginuti ti i tvoji!« ²⁶I Danovi sinovi odoše dalje. A Mika, videći da su oni jači od njega, vrati se i ode svojoj kući. ²⁷A oni odvedoše sa sobom Mikino djelo i svećenika koji je bio kod njega, i dođoše u Laiš, gdje su prebivali tihi i mirni ljudi, pobiše ih oštricom mača, spališe grad ognjem, ²⁸a nitko mu ne dođe u pomoć jer je ležao daleko od Sidona i nije imao dodira s ostalim svijetom. Ležao je naime u dolini kod Bet-Reoba. Kad su poslije opet sazidali grad, naseliše se tamo ²⁹i nazvaše grad Dan, po imenu svojega pradjeda Dana, koji je bio Izraelov sin. A prije se grad zvao Laiš. ³⁰I Danovi sinovi namjestiše sebi onaj rezani lik i Jonatan, sin Geršona, Manašeova sina, i njegovi sinovi bili su svećenici plemena Danova sve do vremena kad je zemlja bila odvedena u ropstvo. ³¹I bio im je namješten onaj rezani lik, što ga je bio načinio Mika za sve vrijeme dok je kuća Božja bila u Šilu.