¹Tada iziđoše svi sinovi Izraelovi i skupi se općina od Dana do Beer Šebe i zemlja Gilead, kao jedan čovjek pred Gospodom u Mispi ²te glavari svega naroda, svih plemena Izraelovih nađoše se na skupštini naroda Božjega, četiri stotine tisuća ljudi pješaka, naoružanih mačevima. ³Benjaminovi sinovi doznaše da su Izraelovi sinovi otišli u Mispu. A sinovi Izraelovi upitaše: »Kažite kako se je dogodilo to zlo!« ⁴Levit, muž žene koja je bila ubijena, dade sljedeći izvještaj: »Dođoh s priležnicom u Gibeu u Benjaminu da prenoćim. ⁵Građani u Gibei ustadoše na me i noću opkoliše kuću u kojoj sam se nalazio. Htjedoše me ubiti; a moju priležnicu zlostaviše tako da je umrla. ⁶Tada uzeh svoju priležnicu, razrezah je na komade i razaslah ih u sve krajeve Izraelove baštine, jer počiniše užasnu sramotu u Izraelu. ⁷I sada, vi sinovi Izraelovi, svi zajedno donesite savjet i djelo!« ⁸Tada se diže sav narod kao jedan čovjek i povika: »Nijedan od nas ne smije ići k svojemu šatoru i nijedan od nas ne smije se vraćati svojoj kući! ⁹Eto, s Gibeom učinimo ovako: Neka ždrijeb govori protiv nje! ¹⁰Uzet ćemo iz svih plemena Izraelovih po deset ljudi od stotine i po stotinu od tisuće i po tisuću od deset tisuća, da donesu hranu vojsci. Kad se oni vrate, učinit ćemo Gibei u Benjaminu onako kako je zaslužila sramota što ju je počinila u Izraelu.« ¹¹Sav Izrael utvrdio je kao jedan čovjek da zajedno istupi protiv tog grada. ¹²Tada poslaše plemena Izraelova ljude u sve rodove u Benjamin s porukom: »Kakva se je to sramota učinila među vama? ¹³Sada predajte te ljude, zločince što su u Gibei, da ih pogubimo i uklonimo to zlo iz Izraela!« Ali Benjaminovi sinovi ne pristadoše na zahtjev svoje braće, sinova Izraelovih, ¹⁴nego se skupiše iz gradova u Gibei, da pođu u rat protiv sinova Izraelovih. ¹⁵Kad su onog dana prebrojeni Benjaminovi sinovi, bilo je iz gradova dvadeset i šest tisuća ljudi jako naoružanih, osim stanovnikâ u Gibei kojih je bilo sedam stotina odabranih ljudi. ¹⁶Među svim tim ljudima bilo je sedam stotina odabranih ljudi koji su bili ljevaci. Svaki od njih znao je kamenjem gađati iz praćke u dlaku, ne promašujući. ¹⁷Kad se je prebrojilo sinove Izraelove, bilo ih je, osim Benjaminovaca, četiri stotine tisuća jako naoružanih ljudi, samih hrabrih vojnika. ¹⁸Nato se digoše i odoše u Betel i upitaše Boga. Sinovi Izraelovi pitali su: »Tko će između nas izići najprije u boj protiv Benjaminovih sinova?« Gospodin odgovori: »Najprije Juda.« ¹⁹Sutradan se digoše sinovi Izraelovi i utaboriše se pred Gibeom. ²⁰Tada izađoše sinovi Izraelovi u boj protiv Benjaminovih sinova i izraelske čete, svrstaše se pred Gibeom protiv njih. ²¹A Benjaminovi sinovi provališe iz Gibee i toga dana poobaraše na tlo dvadeset i dvije tisuće ljudi među Izraelcima. ²²Ali Izraelci ne izgubiše srčanosti. Oni se još jedanput svrstaše na mjestu gdje su to bili učinili prvoga dana. ²³Kad su naime sinovi Izraelovi bili postili, plakali su sve do navečer pred Gospodinom i zapitali su Gospodina: »Moramo li još jedanput izići u boj protiv svoje braće, Benjaminovih sinova?« Gospodin im je bio odgovorio: »Iziđite protiv njih!« ²⁴Tako iziđoše Izraelovi sinovi drugog dana opet protiv Benjaminovaca. ²⁵Tada provališe Benjaminovi sinovi drugi dan iz Gibee i poobaraše na tlo još osamnaest tisuća ljudi među Izraelovim sinovima, sve same jako naoružane ljude. ²⁶Tada se svi sinovi Izraelovi podigoše na put, sav narod, i pođoše na put, sav narod, i dođoše u Betel. Plakali su i ostali ondje pred Gospodinom, postili su preko dana do večeri i prinijeli Gospodinu žrtve paljenice i žrtve pričesnice. ²⁷Nato upitaše sinovi Izraelovi Gospodina. Tamo se je naime u ono vrijeme nalazio kovčeg zavjeta Božjega ²⁸te Pinhas, Eleazarov sin, Aronov unuk, vršio je u one dane pred njim službu. Oni su pitali: »Moramo li još jedanput ići u boj protiv svoje braće, Benjaminovih sinova, ili ćemo od toga odustati?« Gospodin odgovori: »Iziđite! Jer ću vam ih sutra predati u ruke.« ²⁹Tada postaviše sinovi Izraelovi oko Gibee ljude u zasjedu. ³⁰Trećeg dana onda iziđoše sinovi Izraelovi protiv Benjaminovih sinova i svrstaše se kao prije pred Gibeom. ³¹Benjaminovi sinovi iziđoše pred vojsku, dadoše se odmamiti od grada i stadoše kao prije ubijati narod na putovima, od kojih jedan vodi u Betel, drugi preko polja u Gibeu, i poubijaše jedno trideset ljudi od sinova Izraelovih. ³²I mislili su Benjaminovci: »Potučeni su kao prvi put.« Ali sinovi Izraelovi bili su se dogovorili: »Mi ćemo bježati da ih odmamimo od grada na putove.« ³³Zato svi sinovi Izraelovi ostaviše svoja mjesta i postaviše se kod Baal Tamara, a u zasjedi sakriveni Izraelci provališe iz svojih mjesta zapadno od Gibee. ³⁴Tada dođe protiv Gibee deset tisuća ljudi, iz svega Izraela izabranih ljudi. Razvi se težak boj. A oni ne slutiše da će ih zlo zadesiti. ³⁵Gospodin dade naime da sinovi Izraelovi potuku Benjaminove sinove. Sinovi Izraelovi pogubiše onaj dan dvadeset i pet tisuća i sto ljudi od Benjaminovih sinova, sve samih jako naoružanih vojnika. ³⁶I vidješe Benjaminovi sinovi da su potučeni. Sinovi Izraelovi bili su se naime povukli ispred Benjaminovih sinova, jer su se oslonili na zasjedu koju su bili namjestili protiv Gibee. ³⁷Zasjeda je tada najednom navalila protiv Gibee. I uspjela je zasjeda provaliti i sav grad pobiti oštricom mača. ³⁸Među sinovima Izraelovim i zasjedom bilo je dogovoreno da kao znak zapale vatru, da se digne stup od dima u gradu. ³⁹I kada su sinovi Izraelovi u boju uzmicali, a sinovi Benjaminovi već počeli ubijati neke sinove Izraelove, poubijaše ih jedno trideset, a vjerujući da su ih pobijedili kao u prvom boju, ⁴⁰počeo se u gradu dizati znak vatre, stup od dima. Sinovi se Benjaminovi obazreše i vidješe kako se plamen iz cijeloga grada diže do neba. ⁴¹I Izraelovi se sinovi vratiše, a Benjaminove sinove uhvati strah; jer vidješe da ih je zadesilo zlo. ⁴²Bježali su pred sinovima Izraelovim prema pustinji. Ali ih ne minu boj. Oni iz drugih gradova ubijali su ih među sobom. ⁴³Oni opkoliše Benjaminovce, progoniše ih i pobiše ih, na istoku u blizinu Gibee. ⁴⁴I pade Benjaminovih sinova osamnaest tisuća ljudi, samih junaka. ⁴⁵Oni okrenuše u bijeg, prema pustinji, k pećini Rimonu. Ali ih oni pohvataše još na putovima pet tisuća ljudi, progoniše ih do Gideoma i pobiše ih još dvije tisuće ljudi. ⁴⁶I tako zajedno pogibe onoga dana Benjaminovih sinova dvadeset i pet tisuća ljudi jako naoružanih, sve samih junaka. ⁴⁷Bilo je šest stotina ljudi kojima je uspjelo pobjeći u pustinju k pećini Rimonu. Ostadoše kod pećine Rimona četiri mjeseca. ⁴⁸A sinovi Izraelovi vratiše se Benjaminovim sinovima i posjekoše oštricom mača i ljude i stoku, sve što se našlo u gradovima. Sve gradove, na koje naiđoše, spališe ognjem.