Proslov

¹Knjiga djela Tobije, sina Tobielova. Ovaj je bio Ananielov, ovaj Aduelov, ovaj Gabaelov, ovaj Rafaelov, ovaj Raguelov, iz roda Asielova, plemena Neftalijeva. ²On je u dane Šalmanasara, asirskoga kralja, bio odveden u ropstvo iz Tišbe koja je južno od Kedeš Neftalija u Gornjoj Galileji, povrh Hasora iznad Ašera, prema zapadu, sjeverno od Fogora.

Tobijina pobožnost u Izraelu i dijaspori

³Ja Tobija hodao sam stazama istine i pravednosti sve dane svoga života. Davao sam obilnu milostinju svojoj rodbini i sunarodnjacima koji su sa mnom dovedeni u sužanjstvo u Ninivu u zemlji asirskoj. ⁴Dok sam bio mlad u zemlji Izraelovoj, sve je pleme moga pretka Neftalija otpalo od doma mojega oca Davida i od Jeruzalema, grada koji je među svim Izraelovim plemenima bio odabran za mjesto gdje sva Izraelova plemena mogu prinositi žrtve. Tu je izgrađen Hram za boravište Svevišnjemu i posvećen za sve naraštaje dovijeka. ⁵Dok su svi moji rođaci i kuća moga pretka Neftalija žrtvovali na svim brdima Galileje teletu koje je načinio Izraelov kralj Jeroboam u Danu, ⁶ja sam jedini često hodočastio u Jeruzalem na blagdane, kao što je propisano cijelom Izraelu u trajnoj odredbi. Nosio sam u Jeruzalem prvine od uroda i stada, desetinu od stoke i od prvog striženja ovaca. ⁷Svećenicima, Aronovim sinovima, davao sam ih na žrtvenik. Levitima koji služe u Jeruzalemu davao sam desetinu žita, vina, ulja, šipaka, smokava i drugog voća. Drugu desetinu štedio sam u novcu te je predavao svake godine u Jeruzalemu. ⁸Davao sam trećinu sirotama, udovicama i obraćenicima koji su se pridružili djeci Izraelovoj. Kad sam to donosio i predavao svake treće godine, blagovali smo od toga prema stalnoj odredbi Mojsijeva zakona i prema pouci koju mi je dala Debora, majka našega oca Ananiela, koji je rano umro i ja sam ostao siroče. ⁹Kad postadoh zreo muž, uzeh Anu iz svojega plemena za ženu. Ona mi rodi sina kojemu nadjenuh ime Tobija. ¹⁰Nakon odvođenja u Asiriju, kad sam kao sužanj doveden u Ninivu, svi su moji rođaci i sunarodnjaci jeli pogansku hranu, ¹¹ali ja sam se uzdržavao od blagovanja takve hrane. ¹²Budući da sam se spominjao svoga Boga svim srcem, ¹³Svevišnji mi je udijelio naklonost Šalmanasara te sam postao nabavljač svega što mu je bilo potrebno. ¹⁴Tako sam putovao u Mediju te nabavljao za njega sve do njegove smrti. Kod Gabrieva brata Gabaela u zemlji Mediji položio sam deset srebrnih talenata u vrećicama. ¹⁵Kad je umro Šalmanasar te ga naslijedio njegov sin Sanherib, putovi prema Mediji postali su opasni i nisam više mogao tamo putovati. ¹⁶U vrijeme Šalmanasara davao sam obilnu milostinju svojim rođacima i sunarodnjacima. ¹⁷Gladnima sam davao hrane, a golima odjeće. Kada sam opazio da je mrtvo tijelo kojega od mojih sunarodnjaka bačeno iza zidina Ninive, ukapao sam ih. ¹⁸Također sam sahranjivao sve koje je Sanherib osuđivao na smrt nakon što je pobjegao iz Judeje, u dane kada je Kralj Neba sručio na njega osudu zbog svih njegovih hula. U svom bijesu smaknuo je mnoge Židove, ali ja sam krao njihova tijela i sahranjivao ih; kad ih je Sanherib tražio, nije ih nalazio. ¹⁹Međutim, jedan od Ninivljana prijavio je kralju da ih ja sahranjujem i tada sam se sakrio. Kad sam doznao da kralj zna o meni te da me traži radi pogubljenja, uplašio sam se i pobjegao. ²⁰Oduzeto mi je sve imanje i nije mi ostavljeno ništa što ne bi bilo oteto za kraljevsku riznicu, osim moje žene Ane i sina Tobije. ²¹Nije prošlo ni četrdeset dana kada su Sanheriba ubila njegova dva sina te pobjegla u brda Ararata. Nakon njega kraljem je postao njegov sin Asarhadon. On je imenovao Ahikara, sina moga brata Anaela, za nadglednika nad svim blagom u svome kraljevstvu i za upravitelja svega. ²²Tada je Ahikar posredovao za mene pa sam se vratio u Ninivu. Ahikar je bio veliki peharnik, čuvar pečata i rizničar asirskog kralja Sanheriba. Asarhadon ga je postavio za drugoga do sebe. Ahikar je bio moj nećak, jedan od mojih rođaka i moga roda.