Tobija 3 — Biblija Šarić

Tobijina molitva

¹Duboko ožalošćen u srcu zajecao sam i proplakao, a uz jecaje počeo sam moliti: ²»Pravedan si, Gospodine, i pravedna su sva tvoja djela! Svi su tvoji putovi milosrđe i vjernost. Ti si sudac svijeta. ³Zato, spomeni me se, Gospodine, i milostivo me pogledaj. Nemoj me kažnjavati zbog mojih grijeha i propusta niti zbog grijeha mojih predaka! Sagriješili smo protiv tebe ⁴i bili neposlušni tvojim zapovijedima; zato smo bili predani grabežu, ropstvu i smrti, poruzi i podsmijehu svih naroda među koje si nas razasuo. ⁵Jest, Gospodine, veliki su tvoji sudovi; jer nismo živjeli po tvojim zapovijedima i nismo iskreno pred tobom hodili! ⁶A sad, Gospodine, postupaj sa mnom po svojoj volji i daj da mi se oduzme moj duh, kako bih bio otpušten s lica zemlje i vraćen u prah. Bolje mi je da umrem negoli da živim, jer sam čuo krive prijekore i moja je žalost nepodnosiva! Odredi, Gospodine, da budem oslobođen ove tjeskobe i dopusti da pođem u vječni dom. Gospodine, ne okreći svoga lica od mene, jer mi je bolje umrijeti nego gledati veliku žalost u mome životu i slušati ovakve prijekore!«

Sarina nesreća i molitva

⁷Također i Sara, Raguelova kći, morala je istoga dana, u medijskom gradu Ekbatani, čuti pogrde od jedne između sluškinja svoga oca. ⁸Ona je naime bila već udavana za sedam muževa jer je zao duh, po imenu Asmodej, bio ubio te muževe čim bi oni bili ušli k njoj. Sluškinja joj je naime rekla: »Ubijaš svoje muževe! Udavana si već za sedam muževa, a ne nosiš ime nijednoga od njih. ⁹Zašto nas tučeš? Zar zbog mrtvih muževa? Pođi za njima i ne vidjele mi nikada od tebe muško ili žensko dijete!« ¹⁰Ona se duboko ožalosti toga dana te se sva zaplakana uspne u gornju sobu u kući svoga oca. Naumila je objesiti se, ali se predomislila te rekla samoj sebi: Neću da predbacuju mome ocu: imao si kćer omiljelu jedinicu i ona se objesila zbog svojih nevolja. Time bih svoga ostarjelog oca zbog jada otjerala u boravište mrtvih. Bolje je da se ne objesim, nego da molim Gospodina neka mi pošalje smrt i neka nikada u životu više ne čujem ovakve uvrede.

Sarina molitva

¹¹Odmah je ispružila ruke prema prozoru te je počela vapiti: »Blagoslovljen da si, milosrdni Bože, i neka je zauvijek hvaljeno tvoje ime! Neka te hvale sva tvoja djela! ¹²1Sada k tebi okrećem svoje lice i podižem oči. ¹³Učini da nestanem s ove zemlje i ne slušam više ovakve uvrede! ¹⁴Ti znaš, Gospodine, da se nisam ničim okaljala s muškarcem ¹⁵i da nisam osramotila ime svoga oca u zemlji moga sužanjstva! Jedino sam dijete u svog oca; on nema drugog potomka koji bi mu bio baštinik, a ja nemam brata ni rođaka za koga bih se čuvala da mu budem žena. Stradalo mi je već sedam muževa pa zašto da ja više živim? Gospodine, ako ti nije po volji oduzeti moj život, onda me poštedi od uvreda.«

Tobijina i Sarina molitva uslišane

¹⁶Toga istog trenutka uslišana je molitva Tobije i Sare pred višnjim Bogom. ¹⁷Bi poslan Rafael da izliječi oboje: da s Tobijinih očiju otkloni bijele opne kako bi mogao gledati Božje svjetlo i da Raguelovu kćer Saru dadne za ženu Tobijinu sinu Tobiji oslobađajući je od zlog duha Asmodeja. Bilo je naime određeno da je dobije Tobija mimo svih kandidata koji su se njome htjeli oženiti. Toga trenutka Tobija se iz dvorišta vratio u svoju kuću, a Raguelova kći Sara sišla iz gornje sobe.