Čudo sa sjekirom

¹Jednoga dana rekoše proročki učenici Elizeju: »Eto vidi, prostor koji mi ovdje kod tebe zauzimamo pretijesan nam je! ²Mi ćemo poći na Jordan, tamo ćemo svaki uzeti po gredu i ovdje ćemo sebi napraviti stan.« On odgovori: »Idite samo!« ³A jedan zamoli: »Budi tako dobar i pođi sa svojim slugama!« On odvrati: »Dobro, idem s vama.« ⁴I tako pođe s njima. Kad su bili došli na Jordan, počeše sjeći drva. ⁵Kad je jedan tesao gredu, padne mu željezna sjekira u vodu. On povika i reče: »Joj, gospodaru! Još mi je ona posuđena.« ⁶A čovjek Božji upita: »Kamo je pala?« Onaj mu pokaza mjesto. I on odreza sebi komad drveta, baci ga tamo i učini da sjekira ispliva. ⁷Tada on reče: »Izvadi je van!« I čovjek pruži ruku pa je uze.

Sljepoća Aramejaca

⁸Kad je aramejski kralj ratovao protiv Izraela, učini sa svojim slugama ovaj dogovor: »Na tom i na tom mjestu ćete se utaboriti!« ⁹A Božji čovjek posla kralju Izraelovu i poruči mu: »Čuvaj se da ne prolaziš onim mjestom! Jer su tamo Aramejci u zasjedi.« ¹⁰Izraelov kralj posla dakle na mjesto koje mu je bio označio Božji čovjek. Svaki put kad bi ga opomenuo, bio je na oprezu. To se je dogodilo više puta. ¹¹Zbog toga se razgnjevi aramejski kralj. On pozva svoje sluge i upita ih: »Biste li mi mogli reći tko se od nas drži uz Izraelova kralja?« ¹²Jedan od njegovih slugu odgovori: »Nije tako, moj gospodaru i kralju, nego Elizej, prorok u Izraelu, priopćuje Izraelovu kralju čak riječi koje govoriš u svojoj spavaonici.« ¹³Tada zapovjedi: »Idite, pogledajte gdje on stanuje, da pošaljem tamo te ga uhvate!« Javiše mu da je u Dotanu. ¹⁴I posla onamo konje i kola, i jaku vojsku. Oni dođoše noću i opkoliše grad. ¹⁵A kad se ujutro diže sluga Božjega čovjeka i iziđe, stajala je oko grada vojska s konjima i kolima. Njegov ga sluga upita: »Jao, gospodaru, što da učinimo?« ¹⁶A on odvrati: »Ne boj se! Jer onih koji su na našoj strani ima više negoli je onih koji su na njihovoj strani.« ¹⁷I pomoli se Elizej: »Gospodine, otvori mu oči, da vidi!« I Gospodin otvori oči sluzi, i on vidje kako je gora oko Elizeja puna ognjenih konja i kola. ¹⁸I kad neprijatelji pođoše protiv njega, pomoli se Elizej Gospodinu: »Udari te ljude sljepoćom!« I udari ih sljepoćom, kako je to bio zamolio Elizej. ¹⁹Nato se okrenu Elizej k njima: »To nije pravi put, i to nije pravi grad. Hajdete za mnom! Ja ću vas odvesti čovjeku kojega tražite.« I odvede ih u Samariju. ²⁰Kad su bili došli u Samariju, pomoli se Elizej: »Otvori im sad oči, da vide!« Gospodin im tada otvori oči i vidješe odjednom da su usred Samarije. ²¹Kad ih ugleda Izraelov kralj, upita Elizeja: »Oče moj, hoću li ih dati sasjeći?« ²²A on odvrati: »Ne! Zar ćeš sasjeći one što ih nisi zarobio svojim mačem i lukom? Iznesi im jela i pića, neka jedu i piju! Onda neka idu kući svojemu gospodaru!« ²³On im, dakle, zgotovi veliku gozbu i oni su jeli i pili. Tada ih otpusti, i oni se vratiše svom gospodaru. Od toga vremena nisu više upadale aramejske čete u izraelsku zemlju.

Glad u Samariji

²⁴Nakon nekog vremena skupi Ben Hadad, aramejski kralj, svu svoju vojsku, iziđe pred Samariju i opkoli je. ²⁵Nastade strahovita glad u Samariji. Oni su je opsjedali tako dugo dok nije magareća glava vrijedila osamdeset šekela srebra, a četvrt kaba golubljeg izmeta pet šekela srebra. ²⁶Kad je jednom Izraelov kralj išao po bedemu, povika mu jedna žena: »Pomozi mi, moj gospodaru i kralju!« ²⁷On odvrati: »Ako ti ne pomogne Gospodin, kako ću ti ja pomoći? Možda kojim darom s gumna ili iz tijeska?« ²⁸I kralj je upita: »Što ima?« Ona odgovori: »Ova ovdje žena reče mi: Daj ovamo svoje dijete, da ga danas pojedemo! Moje ćemo dijete pojesti sutra. ²⁹Skuhasmo dakle moje dijete i pojedosmo ga. A kad joj sljedećega dana rekoh: Daj ovamo svoje dijete, da ga pojedemo, tad ona sakri svoje dijete.« ³⁰Kad je kralj čuo ženine riječi, razdre svoje haljine. Kako je išao po bedemu, vidje narod, da je on na golom tijelu nosio pokorničku odjeću. ³¹I on povika: »Neka me kazni Bog kako hoće, ako glava Elizeja, Šafatova sina, još danas ostane na njemu!« ³²Elizej je bio u svojoj kući dok su starješine sjedile kod njega. Tada kralj posla naprijed jednoga čovjeka. Prije nego poslanik stiže k njemu, reče Elizej starješinama: »Eto, on šalje toga krvnika da mi odsiječe glavu! Pazite! Čim poslanik dođe, zaključajte vrata i oduprite mu se vratima. Ne čuje li se već za njim udaranje nogu njegova gospodara?« ³³Dok je još govorio s njima, stupi već i kralj pred njega i reče: »Kad Gospodin nanosi takvo zlo, kako ću se još uzdati u Gospodina?«