Razne opomene

¹Sine moj, ako si postao jamac za svojega bližnjega, ako si dao ruku drugome, ²ako si se vezao kojim obećanjem, ako te drže za riječ, ³onda učini to, sine moj, da se oslobodiš – jer si dopao u ruke svojemu bližnjemu; idi, baci se na tlo, saleti svojega bližnjega! ⁴Ne daj sna svojim očima, ni svojim trepavicama da drijemaju! ⁵Otmi se iz ruke kao srna, kao ptica iz ruku ptičara! ⁶Idi k mravu, lijenčino, promatraj što on čini, i postani mudar! ⁷Ako i nema vođe ni upravitelja, ni gospodara, ⁸ipak se brine ljeti za svoju hranu, skuplja sebi jelo u vrijeme žetve. ⁹Dokle ćeš još, lijenčino, ležati? Kad ćeš se dići oda sna? ¹⁰»Još malo spavati, još malo drijemati, još malo sklopiti ruke i počivati!« ¹¹Već dolazi na te kao glasnik siromaštvo i kao ratnik nestašica. ¹²Lopov je i bezbožnik, tko naokolo ide s lažnim govorom, ¹³tko namiguje očima, tumači nogama, znakove daje prstima, ¹⁴tko plete spletke u srcu i vazda kuje zlo. ¹⁵Zato će ga iznenada stići pogibija. Jadno će se bez pomoći rasprsnuti. ¹⁶Šest je stvari koje su mrske Gospodinu, i sedam ih je koje se gade njegovu srcu: ¹⁷ohole oči, lažan jezik i ruke koje prolijevaju nedužnu krv, ¹⁸srce koje kuje zle misli, noge koje brzo trče prema zlu, ¹⁹onaj koji govori kao lažni svjedok i sije neslogu među braćom. ²⁰Cijeni, sine moj, opomene svojega oca i ne zapostavljaj pouka svoje majke! ²¹Uvijek ih veži sebi na srce, privijaj ih oko vrata! ²²Kada ideš, pratit će te. Kada počivaš, nad tobom će bdjeti. Kada se probudiš, ići će s tobom na rad. ²³Jer opomene su svjetiljke, a pouke svjetlost; put prema životu su opominjanja na stegu. ²⁴Čuvat će te od zle žene, od glatka jezika tuđinke. ²⁵Ne nosi u svom srcu požude za njezinom ljepotom! Nemoj da te uhvati svojim pogledima! ²⁶Jer s bludnice spadne čovjek na komad kruha. A udana žena ide u potjeru za dragocjenim životom. ²⁷Može li se oganj sakriti u njedrima a da se odjeća ne upali? ²⁸Može li tko hoditi po živom ugljenu, a da ne opeče svoje noge? ²⁹Tako biva onome koji ide k ženi drugoga. Tko je se dotakne, ne ostaje bez kazne. ³⁰Progleda li se kradljivcu, kad ukrade, samo da utaži požudnu glad? ³¹Ne, nego kad ga uhvate, mora nadoknaditi sedmerostruko, makar morao dati sve imanje svoje kuće. ³²Ali tko učini preljub sa ženom, izgubio je razum. Samo onaj koji hoće sam sebe strovaliti u propast, čini nešto tako. ³³Samo udarce i porugu nosi odatle, i sramota se njegova ne može izbrisati. ³⁴Jer je ljubomora žestoka u muža. On ne štedi na dan osvete. ³⁵Nikakav otkup ne može ga umiriti. Ne zadovoljava se, makar mu još ne znam koliko dao.