Jakov putuje u Mezopotamiju

¹Tada Izak dozva Jakova, blagoslovi ga i naloži mu: »Ne uzimaj žene između kćeri Kanaanaca! ²Nego ustani, idi u Padan Aram u kuću Betuela, oca tvoje majke i uzmi sebi otamo ženu, jednu između kćeri Labana, brata tvoje majke. ³Bog, Svemogući, neka te blagoslovi, neka te učini plodnim i umnoži te da postaneš mnoštvo narodâ! ⁴I neka ti da blagoslov Abrahamov, tebi i potomcima tvojim, da zaposjedneš zemlju u kojoj prebivaš kao tuđinac i koju Bog dade Abrahamu!« ⁵Tako otpremi Izak Jakova, i on se zaputi u Padan Aram k Labanu, sinu Aramejca Betuela, bratu Rebeke, majke Jakova i Ezava. ⁶A Ezav sazna da je Izak blagoslovio Jakova i poslao ga u Mezopotamiju, da otamo dovede sebi ženu, i da mu je blagoslivljajući ga naložio: »Ne uzimaj žene Kanaanke«, ⁷i da je Jakov poslušao svog oca i majku i otišao u Padan Aram. ⁸I vidje Ezav da njegovu ocu Izaku nisu po volji Kanaanke. ⁹Zato ode Ezav k Jišmaelu i uze sebi, uz svoje dvije žene, za ženu još Mahalatu, kći Jišmaela, sina Abrahamova, sestru Nebajotovu. ¹⁰A Jakov otiđe iz Beer Šebe i otputova u Haran. ¹¹Stiže na jedno mjesto i prenoći ondje, jer je sunce bilo zapalo. Uze jedan kamen na onom mjestu, namjesti ga sebi kao jastuk i leže da tu spava. ¹²I usnu: Ljestve stajale na zemlji, što su svojim vrhom dopirale sve do neba, i anđeli Božji hodili na njima gore i dolje. ¹³Gore nad njima stajao je Gospodin i govorio: »Ja sam Gospodin, Bog oca tvojega Abrahama i Izaka. Zemlju, na kojoj počivaš, dat ću tebi i potomcima tvojim. ¹⁴Potomstva tvojega bit će kao praha na zemlji. Prema zapadu i istoku, sjeveru i jugu ti ćeš se raširiti. U tebi i u potomcima tvojim bit će blagoslovljena sva plemena na zemlji. ¹⁵Eto, ja ću biti s tobom i čuvat ću te, kamo god pođeš. I opet ću te natrag dovesti u ovu zemlju; jer te ne ću ostaviti dok ne izvršim što ti obećah.« ¹⁶I Jakov se probudi od sna i povika: »Zaista, Gospodin je na ovom mjestu, a ja ne znadoh!« ¹⁷Pun strahopoštovanja primijeti: »Kako je časno ovo mjesto! Jest, ovdje je kuća Božja i ovdje su vrata nebeska!« ¹⁸Drugo jutro uze Jakov kamen, što ga je bio namjestio sebi kao jastuk, i postavi ga za spomenik i izli na nj ulje. ¹⁹Tada prozva to mjesto Betel; a prije se taj grad zvao Luza. ²⁰Nato učini Jakov ovaj zavjet: »Ako Bog bude sa mnom i sačuva me na putu kojim sad idem, ako mi da kruha za hranu i haljine za odijevanje, ²¹i ako se sretno vratim u očinsku kuću, tad će Gospodin biti moj Bog, ²²a ovaj kamen, što ga postavih za spomenik, bit će kuća Božja, i od svega što mi dadeš vjerno ću ti dati desetinu.«